Nenad Milosavljević Neša, frontmen popularne „Galije“ uvijek voli da posjeti Sarajevo jer, kako kaže, podsjeća ga na mladost, na pravi rokenrol i na muzičke početke. O 40 i kusur godina karijere, aktuelnoj muzičkoj sceni, ključu uspjeha i starletama, govorio je za Express.
Na sceni ste već 41 godinu. U čemu je tajna uspjeha, trajanja?
– Mislim da nema neke posebne tajne osim one da čovjek kad voli svoj posao, onda se njime bavi cijelog života. To važi za svaku profesiju, još ako imate sreće da živite od nje, onda je to to.
Kažete da Galija opet sanja, ima li nekih neostvarenih?
– Život je takav da svi imamo i ostvarenih i neostvarenih snova. Ne treba razmišljati o tome iz prostog razloga što mi svi pamtimo lijepe trenutke u životu, ružne brzo zaboravljamo, na svu sreću. Vjerovatno je kod pesimista drugačije, ali ja sam inače optimista po prirodi, tako da nemam taj problem sa neostvarenim snovima, mada je svega bilo u životu.
Galija i jeste Vaš život?
– Jeste, tako je. Šta god da sam radio u životu, sve je bilo podređeno muzici. I kad sam studirao, i kada sam u privatnom životu bio ovakav ili onakav, sve je bilo u drugom planu.
A trpi li privatni život zbog muzike?
– Ne znam da li trpi ili ne. Mislim da u svakoj profesiji postoje neka usaglašavanja kad je u pitanju privatni život. Muzika kod mene nikad nije bila nešto problematično. Inače u životu kad birate neku osobu sa kojom ćete ga dijeliti onda je birate po parametrima. Između ostalog, ti parametri se odnose na posao kojim se bavite.
Zar ipak nije popularnost nanijela štetu tom privatnom životu?
-Niko se nije bavio muzikom zbog popularnosti, bar ne mi. Drugačije ljudi danas razmišljaju. Kada krenete u ove vode, najviše vas privuče upravo ta popularnost, međutim vrlo brzo se suočite sa tehnologijom tog posla koji nimalo nije ružičast, mnogo je zeznut. Morate da istrpite mnogo toga, a jedino ljubav prema tom poslu će vas sačuvati od tog izdržavanja.
Jeste li upratili današnju scenu, kako Vam se sviđa? Starlete koje su počele pjevati?
– Nemam nikakvo mišljenje jer mi to nije zanimljivo u smislu da pratim. Ne mogu ništa ružno niti ništa lijepo govoriti o tome. Ne zanimaju me takve stvari jer u životu nisam pratio takva dešavanja. To prosto prolazi pored mene.
Na šta Vas asocira Sarajevo?
– Sarajevo je grad rokenrola. Te je počelo sve. Zapravo glavne stvari i osnovni postulati kada su se postavljali u stvranju rok kulture dolazilo je odavde. Svi mi koji smo učili od naših starijjih, počevši od Indexa između ostalog, potekli su odavde. Ovo je kolijevka rokenrola, a zahvaljujući Sarajevu doživio sam mnoga ushićenja, mnoge sreće i sasvim je normalno da mi ovaj grad budi neku lijepu atmosferu, a svaki put kad dođem kao da sve to počinje ispočetka. Rado se vraćam ovamo.
Mnogi su Vas osuđivali i osporavali zbog miješanja muzike i politike. Mogu li te dvije stvari zajedno?
– Problem je u tome što ljudi stvarno ne razumiju šta je politika, a šta nije. Naprimjer, u parlametnu sjedi 80 posto ljudi koji nisu političari nego su ljudi koji pokušavaju da artikulišu problem preko političkog mehanizma iz svoje profesije. To je mjesto gdje se donose zakoni i gdje se uređuje društvo, tako da je velika čast ako ste u prilici da budete dio toga i da možete pomoći društvu.
E sad, što se ustoličilo da je biti političar nešto nemoralno pa se odmah pomisli kako su to lopovi i kriminalci, to je proizvod nekog drugog vremena, ali to opet nema veze sa nama koji isključivo dobronamjerno gledamo svoju profesiju. Šta mene najviše zanima u toj cijeloj priči? Pa intelektualna svojina, ništa drugo. Ja mislim da je to izuzetno važan element za svačiji posao. Ljudi treba da žive od svog posla, a ne da se drugi grebu od nas. Zbog toga nam najveći umovi propadaju, to je tragedija za svaki narod. To na kraju krajeva nema veze sa politikom, to ima veze sa nama samima. Upravo iz tog razloga postoje neka različita mišljenja takvog ponašanja. Mi smo skloni da generalizujemo stvari i stavljamo sve u isti koš. Valjda nam je tako lakše. Naš prljavi veš na taj način opravdavamo, ali to smo mi i šta sad, ne može se pobjeći od sebe.
Konstantno kreiranje
Odakle crpite silnu želju i snagu za opstankom? Konstantno ste tu, za razliku od mnogih bendova koji su bili i nestali?
– Uvijek sam se trudio da kombiniram više poslova pa se samim tim nikad nisam zasitio ničega. Kada završim album, okrenem se pozorištu i filmu i obrnuto. To je sve nešto što rezultira da si ti na ovaj ili onaj način uvijek pokrenut. Svaka kreativna misao se vježba. Morate da budete istrenirani. Nema stajanja jer jednom kad stanete onda nema više povratka. To je jasno kao dan. Onaj ko je to razumio on nikad nije ni prestajao da kreira. Ne treba se stiditi ni loših kreacija. Bolje je i to nego čekati da vam nešto padne na pamet.
