Za Al'Dina je ovaj projekat mnogo bitan, jer je pomno i pažljivo osluškivao svaki svoj osjećaj i isključivo vođen tim osjećajem pisao svaku pjesmu, što će, vjeruje, osjetiti poklonici njegove pjesme.
Da li je u stvaralačkom smislu zamorno uvijek biti nov i originalan, a opet biti prepoznatljiv?
– Nije zamorno ako se baviš umjetnošću i želiš uvijek iskreno da se izraziš i da daš ljudima ono što najbolje znaš i što u tom momentu osjećaš. S druge strane ako isključivo slijediš tržište i njegove beskrupulozne zahtjeve i želje za novim, želeći samo da zasitiš nezasitu potrošačku masu, onda imaš problem stresa i neizvijesnosti jer ulaziš u vode novca, interesa i kapitalizma a tu nema mjesta za emocije i dušu. Tako i nastaje šund i instant muzika bez kvaliteta i duše. Ja to ne mogu. Pokušao sam davno na nagovor tadašnjih kvazi stručnjaka ali sam shvatio da je to put u zabludu kao i ostalom sve u životu gdje je samo novac cilj.
Sve češće te zovu kraljem balada. Koliko ti to imponuje?
– Ne bih bio iskren kada bih rekao da mi to ne laska. Jednostavno želim da pravim pjesme koje će me nadživjeti i to je istinski cilj svakog ko se želi baviti umjetnošću prvenstveno a ne samo estradom.
Ž5 = Sam pišeš muziku i tekstove. Kako nastaju tvoje pjesme i gdje ih najčešće pišeš?
– Telefon mi je pun zabilješki jer me ideje “opale” bilo gdje ili bilo kada…”Kopriva” je nastala recimo za 27. noć ramazana, a pjesma “I sad me po tebi poznaju” u samoposluzi. Pjevušio sam je sve do kuće da ne zaboravim melodiju i tekst….
Pisao si i za mnoge kolege. Da li u regionu vlada još uvijek veliki interes za tvoje pjesme?
– Tamo uvijek vlada interes za sve što je iz Bosne jer je ostalo kao pravilo da su Bosanci nadareni i ljudi koji izvoze dušu regionu i svijetu. Svejedno je da li je to film ili muzika ili književnost ali manipulacije i informativne blokade još postoje na kojim se vlasti i tamo i ovamo održavaju i pokušavaju nam ograničiti kretanje i kontakte. Ostala je i dalje politika mentalnog ugnjetavanja iz nekih centara moći koji su uspjeli ubijediti Bosance da su niža rasa i da ništa ne vrijede tako da kao hipnotisani u trenutku zaboravimo da je i Kusturica još uvijek naš, i Sidran i Dino Merlin, Indexi, Čola, Brega, Meša Selimović i Andrić, Danis Tanović pa i Al Dino i “Kopriva”, Rahmetli Sajo, Zaim, Himzo… Problem je što smo nasjeli na to, Slovenci su nas ubijedili da nemamo mlijeka pa nam uvoze Alpsko, “izganjali” nam bezvizni režim, (što bi ionako dobili), da im ne tražimo štednju građana u Ljubljanskoj banci ili Hrvatska nam prodaje vodu, a mi ko “janjci” blejimo pa “blehnuli” u sisate “mješalice” uz koje slavimo Bajrame, Božiće….
Kako gledaš na činjenicu da su srbijanski pjevači svako malo pa u Bosni, a naši u Srbiji rijetko ili ih i nema?
– Tržište Srbije je otvoreno za nas, i Hrvatska se polako otvara ali kako da nas neko zove tamo kada vide da mi u svojoj sopstvenoj zemlji ne vrijedimo niti pišljiva boba. Čak i o onim najvećima nemamo riječi hvale, nego im samo pronalazimo mahane. Kako da nas neko plati ili cijeni kada vide našu poziciju u Bosni. Odavde mora krenuti kampanja koje nema i koja ne postoji. Mi čekamo da nam američke produkcije urade i filmove o Srebenici i srede politiku i da u svijet pošalju istinu o Bosni. A mi ćemo sjediti na minderima i brojati siću za koju smo se prodali. Više niko ne smatra Sarajevo bitnim gradom osim kad je filmski festival. Bosanska estrada i ne postoji, mi nikad nismo niti imali sastanak nekog udruženja pjevača i autora. Ima neko udruženje gdje su se par diletanata “utrpali” i sami sebe izabrali a nemaju ni “strofe” a kamoli pjesme. Mora se nešto promijreniti pod hitno, jer se bojim da ćemo ovako prije nestati nego kad smo bili u ratu. Ova je bitka mnogo perfidnija i sofisticiranija. Pogađa u srce svakog poštenog čovjeka u ono najvrijednije a to je kreativna snaga koju posjedujemo u najvećoj mjeri. “Kopriva” je tako bila samo u nizu bestselera koje pravimo stotinama godina.
Čini se da si jedan od rijetkih pjevača koji ima svoje mišljenje i stav i ne libi se da ga kaže i pred širokim auditorijem?
– Volim ljude sa stavom pa makar se ne slagao s njim. Treba hodati uspravno i uzdignute glave, ali uslov je da nemaš oraha u džepu. Mnogi bi danas to bili ali su primili orahe u džep i sad moraju da šute i poginju glave. Žao mi ih je što su nasjeli jer bi voljeli da nisu ali je sada kasno. To je kao kad dilaš drogu pa prodaš kilu dvije, zaradiš para dovoljno, a onda hoćes da napustiš posao i da kreneš poštenim životom. Onda dođu ljudi kažu da ne ide to tako. Moraš sad do kraja. Tako je sa svim u životu osobito u ovim politikama u koje ne želim ni pod koju cijenu i svjesno se odričem nekih intresesa i para. Zato mirno spavam i mogu reći bilo gdje šta mislim i da me niko ne povuče za rukav. Ja sam sin svog oca Mehe i unuk Zaim-bega i Muharem-age koji su tako časno živjeli i ostavili mi to u amanet.
Dosad si uspio karijeru graditi bez tračeva i skandala. Je li to teško kad gledamo kako se drugi “prepucavaju” i kako ih kolege ogovaraju?
– U nedostatku osnovnih predispozicija za bavljenje muzikom a to je talenat, dar, sluh i izgled, nekima je potrebno ono za šta se i ne moraš roditi. To je skandal i trač kao dodatni pokušaj da se u agoniji skrene pažnja na sebe. Pravi umjetnici to ne moraju raditi jer je dovoljnoi kad naprave pjesmu ili djelo koje svojom snagom i vrijednošću “pomete” te pjesmuljke i pjevačiće ko metlom. Skandali bi me samo svrstali među takve mediokritete.
Kako gledaš na one koji svojim, najčešće vulgarnim i besmislenim tekstovima, na šta se narod nažalost pali, žele napraviti karijeru?
– To sam već rekao maloprije, to ide uz žutilo svega, uz tu štampu, uz taj intelektualni vakum, uz te glavonje u džipovima, uz ovu smijuriju od političara, uz tajkunizaciju društva. Pa šta ste očekivali da će žena koja je do juče radila na šipki ili štrafti propjevati verdijeve arije? Kao što postoji kineska jeftina roba tako postoji i jeftina muzika za stoku (raju) ali eto nije kineska.
Tipični boem
Tvoja supruga Arduna sada radi na “AL jazeeri”. Kako komentarišeš njen prelazak?
– Ja sam uvijek bio njena podrška iako mislim da bih mogao biti i bolja ali ona mi uvijek djeluje tako suvereno i sigurno da ja često mislim da nikad nema problema i da joj je moja pomoć suvišna. Ona uvijek ima riješenja čak i za moje probleme i čestu nesigurnost koju ja kao tipični boem imam, tako da većinu savjetovanja provodimo razmišljajući o meni. Što se tiče njenog transfera važno je to da je ona emotivno ispunjena a znam i da joj je Hayat mnogo značio i da je teška srca otišla ali svakome od nas trebaju novi izazovi i nove bitke koje tek treba da dobijemo. Ušla je u novu sredinu i drugačiji način rada ali znajući nju mislim da će opet izaći kao uspješna novinarka jer ona ima nevjerovatnu energiju i harizmu kojom jednostavno osvaja i mene i gledatelje.
Da li ti je supruga ljubomorna s obzirom da si po prirodi posla uvijek okružen djevojkama?
– Nije ljubomorna jer me razumije i sama je javna ličnost i zna kako je to biti. Zna ona da je najviše volim i da niko ne može nju zamijeniti i da mi je porodica sve što imam. Nije ni zabrinuta zbog djevojaka, jer bilo bi gore da sam okružen muškarcima. Onda bi bio belaj. Zato kucaj u drvo, reci fala Bogu pa su žene.
