Branko Đurić Đuro član je žirija u kvizu "Super ljudi", a posljednjih mjeseci često gostuje s hit predstavom "Đurologija". On iskreno govori o stanju u kulturi, imaju li "Nadrealisti" prave nasljednike, zašto je prestao da jede meso i kako je upoznao Novaka Đokovića.
Kako ste u pretrpanom rasporedu našli vremena za "Super ljude", koji se emituju u regionu?
-Privuklo me je to što ću upoznati ljude sa sposobnostima koje čovjek ne sreće baš svaki dan. U Sloveniji se ne emituje, ali u Zagrebu su odlične reakcije. Ljudi mi prilaze na ulici.
Jugonostalgičar
Koje moći biste voljeli da imate?
-Gledaoci su vidjeli da posjedujem stereoskopiju.
Da li ste "Super ljude" doživeli kao okupljanje zemalja bivše Jugoslavije?
-Plašim se da odgovaram na ovo pitanje jer postoji bojazan da me proglase za jugonostalgičara. Na neki način to i jesam, kad govorimo o prijateljima. Imam sreće da radim uspješno od Vardara do Triglava. Raduje me što opet mogu da vidim na jednom stolu jela kao što su leskovačka mućkalica, splitska gregada, zagorske štukle i bosanski lonac. To potcrtava moj moto da nas različitost bogati, a ne osiromašuje. Mnogo je lijepo kad imamo mogućnost izbora.
Kako objašnjavate uspjeh "Đurologije"? Kad ćete reći sebi da je dosta?
-Razmišljam da to vozim dok se ne potroše stolice. Malo sam iznenađen uspjehom, jer mu se nisam nadao, niti ga sanjao. Za dvije godine odigrao sam 200 predstava. Sale su pune od Australije do Amerike.
Žale se na vas organizatori turneja da imate zahtjevnu rajder listu zbog posebnog režima ishrane. Kad ste prestali da jedete meso?
-Bilo je to prije 13 godina. Snimao sam film "Traktor, ljubav i rokenrol", gdje su s nama nastupale dvije svinje, krava i nekoliko kokošaka. Kad smo završili snimanje, razgovarali smo šta će biti sa životinjama, a neko je dobacio da će ih zaklati i pojesti. U trenutku sam shvatio to licemjerje kad djetetu kažeš da pomiluje jagnje, a poslije ga zakolješ i pojedeš. U sekundi sam se sam sebi zgadio kako sam licemjeran i da milujem životinje koje poslije pojedem. Odlučio sam da nekoliko dana neću jesti meso i to traje već godinama. Meso mi je postalo odbojno.
Poslije ste prešli na ishranu bez glutena?
-Iz zdravstvenih razloga.
Da li ste prije Novaka otkrili hranu bez glutena?
-Baš smo prošlo ljeto pričali o tome. Razmijenili smo iskustva. Probajte 10 dana, pa ćete vidjeti o čemu vam govorim.
Kako vam se Novak čini privatno? Mnogi kažu da bi bio vrstan komičar da nije teniser.
-On bi bio brilijantan u svemu. Ljudi bi ga obožavali i da je glumac. Za mene je on i dalje broj jedan. Uživanje je gledati njegove mečeve. U sportu, kao i u glumi, ne broje se pobjede, već simpatije ljudi za koje igraš.
Šta je u vašem slučaju bilo unosnije – rokenrol ili gluma?
-Ni jedno ni drugo. Ne bih mogao da živim ni od glume ni od muzike. Radim kao producent, režiram i radim još neke poslove koji su mi osnovni za preživljavanje. Gluma, a pogotovo rokenrol, za mene je užitak. Imam svoju produkciju. Pripremam novu seriju, a radi i moje pozorište koje sam kupio u Zagrebu. U Zagrebu je bila dobra prilika da se kupi staro kino i preuredi. Mislim da je to posao kojim želim da se bavim.
Koga vidite kao nasljednike "Nadrealista"?
-Ne smatram sebe tako važnim da bih mogao da određujem svoje nasljednike. Svako radi svoj posao na najbolji način. Bilo je nekih ljudi koji mi se sviđaju i što liči na ono što smo mi radili. Svakako to nisu oni što u imenu imaju "nadrealisti" i misle da je to dovoljno da naslijede prava.
Priznajete i javno da je vaša supruga Tanja bolja glumica od vas. Što onda nije tako popularna?
-Popularnost je neka nuspojava u našem poslu. Neki ljudi su popularni, a uopšte to nisu zaslužili. Popularni su neki neobrazovani ljudi, koji svoje face, stražnjice i druge djelove tijela prikazuju pred kamerama u nekom šou programu. Ljudi koji su se školovali za naš posao nikad neće imati takvu popularnost.
Izgubio iluziju
Da li su vam se srušile iluzije o poslu glumca?
-Upisao sam glumu jer sam želio da studiram neki fakultet na kom nema matematike. Htio sam upišem nešto što je blisko rokenrolu. Nisam izgubio iluziju i još je rokenrol prostor ispod kog furaš ono što radiš. Uživam u svom poslu.
Vaša kćerka Zala živi u Njujorku, i po svemu sudeći, nastavit će tamo gdje ste stali. Jeste li je podržali da studira glumu?
-Nisam imao drugog izbora, kao i svaki roditelj. To je bila njena odluka, i bilo je malo teško u početku naviknuti se da je ona daleko od kuće. Međutim, to je bila njena velika želja, i koliko znam, ona se jako ozbiljno bavi fakultetom.
U kontaktu sa Anđelinom, ali i Bredom
Da li ste u kontaktu s Anđelinom Džoli?
-Da, čujem se i s Anđelinom i s Bredom nekoliko puta godišnje. Dopisujemo se i vidimo se kad sam u Americi.
Smijem se glupostima
Čemu se smije jedan glumac?
-Glupostima. I nije baš svima smiješno čemu se ja smijem. Najslađi je smijeh kad ne smiješ da se smiješ, već moraš da budeš ozbiljan.
