Osim pjevanja Danijelu Martinović zadnjih godina mnogi percipiraju kao spisateljicu. U pisanje se, kaže toliko zaljubila da bez toga više ne može zamisliti život.
Napraviti promjenu
-Dogodila se nevjerojatna sloboda unutar mene, više nikome i ničemu ne trčim, ne dokazujem se i nema uspoređivanja. Na svojim leđima više ne osjećam teret. Radim ono što me veseli istinski i duboko. Javnost me zna 30 godina u nekom svoj doživljaju mene na ovaj ili onaj način. U pravilu me poznaju isključivo kao pjevačicu. I sad je nebitno voli li me netko ili ne ili poštuje li me ili ne. To je ionako pravo svakog pojedinca. Uostalom, svaka javna osoba se susreće s tim. Ali ja shvaćam koliko je ljudima teško i zašto napraviti promjenu. Priznajem, nije jednostavno ali je neophodno. Sve što sam napisala i sve što govorim je plod mojeg iskustva. Nikada neću posegnuti samo za onim što sam pročitala naučila jer nisam se povodila za knjiškim znanjem već za proživljenim iskustvom – poručila je pjevačica.
Danijela je u šoku kad se kao i svima dogodilo da je gotovo preko noći stao svijet.
-Petar i ja smo se ‘zabarikadirali’ u Splitu i prvih nekoliko dana lebdio je osjećaj straha u zraku. No, onda se dogodio klik u meni, počela sam živjeti u zadanim okvirima. Oboje smo dane provodili u kući, provodili mjere, oboje pazili na naše porodice. Zbog prirode posla kojim se bavimo često smo bili razdvojeni pa smo ovo vrijeme iskoristili na najbolji mogući način, posvetivši se jedno drugome. Kuhali smo, družili se i shvatili koliko su nam takvi trenuci nedostajali – ispričala je.
Među ostalim je zadnjih mjeseci vježbala glas, trenirala, pisala.
Živjele smo bajku
-Budući da imamo mali vrt, brinula sam i o cvijeću i svoje tri kornjačice. I upravo je taj prostor i Petru i meni puno olakšao svakodnevicu jer naravno, ljepše je kad možeš izaći na zrak, za razliku od onog osjećaja kad moraš biti zatvoren u četiri zida. Imala sam i svoju malenu najbolju prijateljicu Leni, Petrovu nećakinju koja ima tri godine i osam mjeseci. Odlično smo se zabavljale, imale vrlo ozbiljne razgovore koji su me toliko fascinirali da sam ih zapisivala. Organizirale smo svoj izmišljeni rođendan. Kupila sam krune, čarobne štapiće, imale smo tortu, puhale svijeće, fotografirale se i bilo nam je genijalno. Živjele smo bajku – slikovito je opisala Danijela.
Otkrila je, kaže, koliko su svi zapostavili esencijalne stvari u odnosima i koliko svima skupa zapravo tako malo treba.
-Uspjeli smo čuti sebe same. Postali smo dostupniji jedni drugima i senzibilniji, što se zaboravilo osobito u većim gradovima. Sve nas je odnio životni cunami i vjerovatno je zato nešto ili neko u jednom trenutku rekao – dosta! I fascinantno je da se u malo vremena uspjela regenerirati zemlja, razbistrilo se more u Veneciju, raščistilo se nebo iznad Kine…’, ističe pjevačica.
