Iza sebe ima šest snimljenih albuma, a „Zavodnik“ kojeg je snimao u Beogradu sa Novicom Nikolićem Patalom, diskografska kuća „Diskos“ izdala je pred sami rat u Bosni i Hercegovini, 1991. godine.
-Od toga albuma sam zaista mnogo očekivao i zasigurno bi odskočio visoko na ljestvici popularnih, ali sudbina je htjela drugačije. Iz mog nekog ličnog ugla gledanja na estradi sam kasnije mogao postići mnogo više, a što nisam uglavnom sam ja kriv tome. Nisam nikada bio karijerista i neodgovorno sam prišao poslu. Istina, i dosta nekih drugih okolnosti je utjecalo na to, ali idemo dalje. Ja sam danas ostvaren čovjek, ima divnu suprugu, dva odrasla sina i vlastitu taxi firmu u Njemačkoj. Ono što mi je najbitniije bio sam sa djecom dok su odrastala. Danas kada se sve to posložilo odlučio sam da se ponovno vratim pjesmi, ali opet ne po svaku cijenu. Svjestan sam toga da danas vlada hiperprodukcija, svi žele da uzmu novac, a ne vodeći računa o tome šta nude i prodaju. Ja ovih dana boravim u Zenici i u saradnji sa mojom dvojicom dragih kolega Nihadom Fetićem Hakalom i Mirzom Šutom tražim pogodne pjesme, autore i studio gdje bi sve to snimao. Nisam ja loš pjevač, da bi se sada kompletno promjenio i odustao od estrade. Ali, isto nisam ni neki levat da dozvolim da me neko iskoristi “ – rekao nam je na početku razgovora Samir Bureković.
Na našu konstataciju da je došao u Bosnu i u Zenicu iz Njemačke kada mnogi to izbjegavaju, ne mogu ili ne žele zbog koronavirusa, Samir je odgovorio:
-Mene ništa nije moglo spriječiti da prekinem moju dugogodišnju tradiciju i obavezu prema mojim roditeljima. Njih dvoje ja svake godine obilazim i budem sa njima puna dva mjeseca. Ovih dana mi je mama bila nešto bolesna i vodio sam je ljekaru. Dok su god živi pazit ću na njih i obilaziti ih. Oni su nama, djeci, dali dosta toga u životu i ja želim samo da im vratim za njihovu nesebičnu ljubav i pažnju.
Kako prije ratnih dešavanja u BiH, tako i poslije toga svi pjevači bilo znani ili neznani odlaze u Beograd i snimaju pjesme, albume. Zbog čega?
-Oni to rade najbolje, imaju mašineriju. Nekada davno BiH je imala samo jednog i istinskog autora i kompozitora, a bio je to Ibro Mangafić. Ja danas možda i nisam kompetentan da pričam o današnjem stanju na estradi u BiH, ali očito dešava se isto kao i prije dvadeset ili trideset godina. Prema Hakalinoj preporuci najvjerovatnije ću opet za Beograd kod Perice Zdravkovića. Ja znam da sa mojih pedeset godina ne očekujem neki veliki uspjeh, ali želim da snimam. Pored jednog Ibre Bublina, ili jednog Menila Velioskog, ja nemam šta da tražim na estradi, ali muzika, pjesma je moja ljubav i to ostaje. Ja realno gledam na sve to. Nisam je Era Ojdanić da se hvalim kako mogu, kako ću biti u vrhu. Ja samo zasigurno mogu reći da sevdah pjevam odlično. Enes Begović se cijeni kao vrsni pjevač sevdaha, ali ja evo javno tvrdim, da tu vrstu pjesme pjevam bolje do njega. Jedino Feridu Avdiću ne mogu parirati, on je jedinstven po pitanju pjevanja sevdaha. Ali, sevdah nije ta vrsta muzike sa kojom možeš da radiš ili praviš velike nastupe.
Imate dva sina, da li oni vole pjesmu?
-Stariji sin Emir voli pjesmu i odlično pjeva, a Sanel je fudbaler i okrenuo se tom životnom cilju.
Hasiba je bolja od Snežane
Ipak ima pjevača i starije generacije koje su i danas u vrhu?
Ima, kako da nema, ali opet za tako nešto treba dobra reklama, dobar medij. Uzmimo primjer Snežane Đurišić. Da nije „Zvezda Granda“ ona bi danas sjedila kuća i plela džempere, a tek bi je se ponekad neko sjetio. Snežana ne pjeva ništa bolje od naše Hasibe Agić, a po meni Hasiba pjeva čak bolje od nje. Ali, Snežana ima odličan marketing. Hasiba pjeva za 1000, a Snežana za 10 000 eura. Gdje je tu pravda? Opet kažem, BiH nema dobru marketinšku propagandu, a sa druge strane Snežana je opet „napucana“ , uvijek sređena, a naše pjevačice baš toliko ne drže do toga. Meni je lično veoma, veoma žao što Hasiba, ta vanserisjka pjevačica, nije napravila nešto više u karijeri.
Razgovarao: Bato Šišić
