Goran Žižak koji je u javnosti poznat kao DJ Krmak, od samog pojavljanja na javnoj sceni nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pjevač koji privatni život krije kao zmija noge govorio je za Express o porijeklu umjetničkog imena, porocima, mladim pjevačima…
Umjetnička duša
Otkud DJ Krmak od Goran Žižak?
– Prije nego li je nastalo samo umjetničko ime DJ Krmak moja amaterska predkarijera je bila veoma mudra i bogata, da ju sad ne otvaramo kao temu jer bi dugo trajalo. Dodjoše nam, nažalost, ta nesretna ratna zbivanja i ja sam nastavio svoj angažman po evropskim gradovima gdje je bilo uistinu dosta mojih amaterskih kolega koji su fantastično pjevali. Neki su danas i profesionalni, a dosta ih je ostalo da nisu imali izbora ući u profesionalne vode.
Sagledavajući tadašnje okolnosti shvatio sam da moram imati senzacionalno umjetničko ime jer nas je i tada bilo već previše. Svaki dan se pojavljivao neko ili neka, Šuki, Duki, Laki, Faki, Raki, Duća, Kuća, Maca, Kaća, više se i ne sjećam svih tih nadimaka.
Deklarisano sam se odvojio i shvatio da ne želim to, da se utopim među klasiku koja ne obećava produktivnost.
Imao sam još dva imena koja su bila možda i pogrdnija, ali eto sudbina se poigrala pa mi dodijelila upravo ovo DJ Krmak.
I danas sam ponosan na moju tadašnju odluku jer dostigao sam jedan zavidan nivo gdje sam brendirao ime Dj Krmak i sigurno plovim u današnjim vremenima u vjeri da ne postoji osoba sa naših prostora bilo gdje da je po svijetu a da ne zna ko je taj lik.
Bilo bi mi još draže da me pojedini ljudi doživljavaju kao umjetničku dušu, a ne da gledaju kao što nam je u mentalnom sklopu boljka, kako se ko zove, ko je, šta je.
Ono što je bitno za mene samog jeste da oni koji me poznaju lično, znaju da je Goran jedan normalan čovjek koji voli ljude, raduje se svačijem uspjehu, ne poznaje ljubomoru, oholost i radi svoj posao vrlo objektivno. Moja želja je kad odem s ovog svijeta da me ljudi pamte kao dobrog čovjeka, a ne kao dobrog pjevača.
O privatnom životu govorite sasvim malo ili nikako. Zašto? Kako uspijevate da privatnost koliko toliko sačuvate za sebe?
– Vrlo je moguće da nisam toliko ni bitan da bi eksploatirao privatnost. Mogu samo zaključiti da je jako jadan onaj kog uopšte i interesuje tuđi život, a ne uviđa svoj životni stav. A opet sa druge strane ne bih želio da sudim naravno nikom, ali kad vidim, a svaki dan vidim, kako mala duša dohranjuje ego iz djetinstva, jer je vrlo jednostavno, cijeli život je bio negdje u sredini, odrastala je osoba u okolnostima mentalnog sklopa svog okruženja, koje je bilo jako needucirano, vjerovatno. I eto danas je takva osoba izložena ličnost u medijima pa koristi sve moguće resurse da bi na bilo koji način ili pod bilo kakvim uslovima došla do cilja, a cilja vjerovatno i nema ili ga ne poznaje. Da bih bio još jasniji, svaki čovjek bi trebao da zaštiti koliko toliko intimni život ako je normalan čovjek .
Kad ste shvatili da je muzika ono čime se u životu želite baviti? Ko je otkrio Vaš talenat?
– Baviti se muzikom je umjetnost kao i slikarstvo bila i mnogo prije nego što je postao neki tamo pjevač Dj Krmak, samo kad bi ta vrsta umjetnosti imala svoj integritet kako dolikuje samoj riječi. Nažalost, ta vrsta umjetnosti je danas komercijalni kič jer uviđamo svi svaki dan ko god nema šta da radi ide u pjevače. Ja sam jednostavno poslan od Boga da radim ovu vrstu umjetnosti i nema za mene drugog objašnjenja, s pjesmom sam rođen, uz pjesmu rastao i sa pjesmom ću umrijeti, Bog mi je idol i siguran sam da je on taj koji me je otkrio i samo on zna moj početak i moj kraj, ko god mislio drugačije njemu na čast.
Slika života
„Cijelo selo šmrče bijelo“, a šmrče li DJ Krmak?
– Da, pjesma nije slučajno nastala, treba rezimirati cijelu moju karijeru i shvatiti da su sve teme život naš ili oko nas. Moja retorika u pjesmama je istinita, sve pjesme govore o današnjem zbivanju i kako se to živi ili proživljava. Nažalost i ta tema o drogi je svaki dan oko nas i u svim medijima svakodnevno. Jednostavno smo napravili priču i o tom prokletstvu koje nam oduzima djecu i budućnost.U nadi psihološki gledajući da ćemo doprinijeti savjesti i roditelja i djece pa i onih koji se bogate na nečijoj muci da to nije dobro i da shvate da to ludilo mora jednom prestati.
Ako sam uspio samo pet od sto osoba odvratiti od droge da uvide kako taj čiko tamo nije dobar i da sami sebe ubijede da to nikad neće poželjeti ili da ih neko nagovori na to zlo, ja sam uspio u svojim namjerama u nadi da će otvoriti oči i shvatiti kako to nije dobro.
Ja sam čovjek koji ima jako dobro samopouzdanje i jasna mi je slika života u potpunosti, puno sam prošao i našao sebe u ovom životu. Dobro se zezam, vrlo temperamentan na koncertima i svi oni koji su ikada bili na mom koncertu imali su priliku da uvide da sam pun elana i energije, a nikada nisam ne daj Bože uzimao ništa osim domaće šljivovice, i to ne puno. Svako jutro kad ustanem prvo ide čašica šljive i kašičica meda pa onda kafica. Radim na tome da bacim i cigarete i koji kilogram da skinem i bit ću presretan.
Nikada niste isticali svoje znanje, pa tako malo ko zna kako se možete pohvaliti sa tri fakultetske diplome. Koliko ljudi se krije u Vama?
– Poručio bih samo svim roditeljima ako su u mogućnosti da što više ulažu u svoju djecu i njihovo znanje, biti intelektualac je bogatstvo. A ja sam Enigma.
Kakvo je Vaše mišljenje o starletama koje u posljednje vrijeme postaju i pjevačice?
– Neću da sudim nikome jer ne kaže se džaba: „Ne sudi da ti ne bi bilo suđeno“. Sve je to piramida od samog vrha u jednoj državi. Da je stanje normalnije, svako bi radio vjerovatno svoj posao za koji je ustinu i rođen, ovako se ljudi snalaze jer moraju jesti i preživjeti ovaj vijek. Žalosno i bijedno, ali istinito.
Bez brige
Dokad se mislite baviti muzikom, može li se živjeti od tog posla?
– Ja ovo što radim, radim iz srca iskreno. Borim se koliko mogu i kako mogu, na sceni mogu da budem toliko lud da me ne prepoznaju, ali kad siđem s nje ne mogu po svaku cijenu da prodam svoj integritet da bih došao do nekog cilja koji bi mi omogućio veliku popularnost.
Danas je čovjek toliko izložen raznim sumnjivim kriterijima da vrlo lako postane pohlepan, a vrlo brzo i nezadovoljan. Siguran sam da Bog zna šta će sa mnom i ne brinem se puno, veliko mu hvala i ovako me nagradio previše jer smatram da nisam ni ovo zaslužio. I ako bih još trajao pa čak još bolje i radio, u podsvijesti bih siguran bio da je njegovo djelo, a ako bih nestao sa scene opet bih siguran bio da on zna zašto. Tako da, meni je sve jasno kao dan.
Postat ćemo zombiji
Smatrate li da je fizička pojava bitnija od glasa kako bi se opstalo na muzičkoj sceni?
– Za ova današnja vremena itekako, jer vraćam se na početak našeg razgovora. Muzika je umjetnost i ona nema veze sa komercijalom. Fizionomija je neophodna i u jednom i u drugom slučaju, samo što umjetnost traje, a komercijala ovisno koliko ima finansija.
Prava karijera je dugometražni film sa turbulencijama, ali ipak i opstanak do kraja, a komercijalna karijera je ovisna o više segmenata i okolnosti.
S obzirom na to da je svijet proključao, tako bih ja to rekao zbog sve više informacija i ubrzanja, ne vjerujem da će ovo sve dugo trajati osim što ćemo postati zombiji i neće nam više biti ni važno ovo o čemu me pitate.