Almas Smajlović, dugogodišnji frontmen grupe „Erogene zone“, odlučio je snimiti prvi samostalni album. Nedavno je za svoju publiku objavio i novi singl „Sat“ kojim je najavio ovaj poduhvat. Fanovi su oduševljeni onim što su čuli pa s nestrpljenjem očekuju i nove pjesme.
Za naš magazin govorio je o ovoj odluci, ali se osvrnuo i na trenutnu muzičku scenu, turbofolk, mlade muzičare, kao i muzička takmičenja…
Iskrenost i posvećenost
Zašto ste se odlučili na samostalni album, znači li to da „Erogene zone“ nisu zadovoljile Vaše kriterijume?
– „Erogene zone“ su neodvojivi dio mene, i ja to ne mogu niti želim odbaciti. Puno pjesama koje smo kao bend snimili u tom periodu će se i dalje pjevati i zauvijek ostati zapisane, bez obzira na moj iskorak u samostalnu muzičku karijeru, a odlučio sam se na taj put zato što mi kao bend više nismo funkcionirali kao nekada i svi smo se okrenuli nekim svojim stvarima.
Pjesma „Sat“, kako ste kazali, govori o novom životu. Šta želite poručiti publici?
– Želim im poručiti kako vrijeme brzo prolazi i da iskoristimo svaki trenutak da uživamo u životu i posvetimo se onima koje najviše volimo.
S obzirom na to da danas preovladavaju turbofolk pjesme, čemu se nadate?
– Ne razmišljam uopšte o tome. Moje je da sviram i pravim pjesme koje mene u potpunosti ispunjavaju i u kojima uživam svaki trenutak. Publika koja voli ovu muziku će prepoznati iskrenost i posvećenost.
Šta generalno mislite o današnjoj muzičkoj sceni u BiH? Mnogi dobri pjevači odlaze, uzmimo za primjer Nermina Puškara, Irinu Kapetanović… Šta ostaje Bosni i Hercegovini?
– Pa mi smo kolonizirani u svakom smislu pa tako i u muzici. Poslušajte samo naše radio stanice i sve će vam biti jasno. Ljude koji odlaze potpuno razumijem jer je puno jednostavnije napraviti nešto kad nisi tu i to se odmah više cijeni i ovdje. Takvi smo mi ljudi ovdje i to je uvijek tako bilo i prije rata su išli vani izdavali albume u Hrvatskoj i Srbiji jer se tamo to puno bolje i ozbiljnije radi.
Čini se kako je stas uveliko preuzeo vodstvo nad glasom. Postoji li neki način da se, nazovimo ih pravim vrijednostima, vrate na svoje mjesto?
– Postoji kada mi kao društvo sazrijemo i uspostavimo kriterije i mjerila u svemu pa tako i u muzici i stvari stavimo na njihov pravo mjesto.
Vaše pjesme su, kako neki smatraju, „teške“ u smislu da tjeraju na razmišljanje. Koliko Vam znači to što iza sebe ostavljate neizbrisiv trag?
– Danas se muzika kao i sve drugo sluša i gleda površno, moja muzika je ipak nešto čemu se morate malo posvetiti i siguran sam da će dugo trajati bez obzira na sve.
Muzička takmičenja
Pratite li današnja muzička takmičenja? Ima li hajra od „Zvezda Granda“, „Pinkovih Zvezda“ i njima sličnih šouova?
– Ne pratim!
Ko su bili Vaši uzori na početku karijere?
– Azra, EKV i mnogi drugi…
Mladi bendovi
Vidite li u nekom mladom muzičaru svog nasljednika?
– Ne znam stvarno gdje će se ti neki mladi bendovi puštati, nemaju priliku nigdje se zavrtiti tako i nemaju motiva da rade ozbiljno.







