Od kako znam za sebe slušao sam vrlo kvalitetne, narodne, pjesme neprocjenjive vrijednosti, pjesme pune topline, pjesme koje uistinu mogu i znaju oraspoložiti dušu, kaže šezdesettrogodišnji Aleksandar Krstić, iz Beograda.
Često u Sarajevu
Ovaj istinski poštovalac naše tradicionalne pjesme sevdalinke zbog koje, vrlo često, dolazi u Sarajevo da bi se susreo sa pjevačima koji sevdah i sevdalinku čuvaju i promovišu isto kao i on.
-Ljubav prema tim pjesmama u moju dušu ulili su njeni pravi tumači među kojima su bili rahmetli Zaim Imamović, Safet Isović i druge zvijezde iz njihove generacije. Kada sam malo porastao počeo sam sakupljati snimke tih pjesama i do sada sam ih, na različitim nosačima zvuka, sakupio preko 40.000. Mnoge snimke su mi poklanjali prijatelji jer su znali za ovaj moj hobi a neke sam kupovao na različite načine. Dok sam radio kao časovničar bilo mi je lakše. No, danas, kao penzioner, sve manje imam sredstava. Ipak, nekako se snalazim – kaže Krstić.
Znao je, kaže, posljednje novce davati kako bih kupio neki od snimaka. Čak je za neke snimke Zaima Imamovića dao dukate svoje majke i nije mu zbog toga žao.
-Sakupio sam blago vrednije od tih dukata. Svoj stan sam pretvorio u svojevrsni fono muzej u kojem se mogu naći zapisi brojnih pjesama kojih više nigdje nema. Želja mi je da ih ostavim nekom muzeju ili nekoj medijskoj kući koja bi ih na najbolji način sačuvala da budu dostupni budućim generacijama. Do sada je bilo onih koji su moju arhivu htjeli uzeti. Međutim, u njima nisam vidio ozbiljne partnere koji bi ove snimke, uistinu, sačuvali i na dostojan način učinili dostupnim javnosti. Žao bi mi bilo da sa mojim fizičkim odlaskom sa ovog svijeta, muzičko blago koje sam sakupio ostane u mraku, nedostupno istraživačima i onima koji bi ga znali cijeniti isto kao i ja.
Srećan čovjek
Inače, Aleksandar Krstić je virtouz na fruli. Imao je čast da svira zajedno sa rahmetli Zaimom Imamovićem i još uvijek čuva zajedničke fotografije sa nastupa i zvučnu posvetu kojom ga on podržava u radu. Čuva i fotografju rahmetli Safeta Isovića na kojoj je Safet snimljen kao trogodišnji dječak.
-Fotografije, zvučna posveta, audio snimci koje imam u svojoj arhivi nešto je što iz mog srca tjera i posljednje naznake tuge tako da za sebe mogu reći kako sam, uistinu, srećan čovjek. Srećan što sam poznavao istinske tumače sevdalinke i što sam imao prilike da sa njima drugujem i ljudujem – kaže Aleksandar Krstić.
