Doajen glumišta,Voja Brajović poštuje upute, a one su stroge. Penzineri u Srbiji mogu prošetati tri puta sedmično po pola sata, a u kupovinu namirnica smiju od 4 do 7 u jutro. Brajoviću nije problem biti u kući. Obnavlja kulinarske vještine, čita, recitira, gleda filmove do pet u jutro. U izolaciji mu, kaže, ništa ne nedostaje, smetaju ga samo naredbe,dok supruga Milica sin Relja brinu o svemu što treba nabaviti.
– Volio bih da se ne naređuje, da se prema narodu ne ponaša kao da je nerazumna stoka. Bolje bi bilo da nas se tretira kao razumnu stoku i uputi nam se poziv. Da nam se kaže ‘Budite od pomoći. Tako što ćete biti kući, pomoći ćete da pobijedimo virus’. I ljudi će se osjećati dobro, ponosno, a ne poniženo. Ja sam u ovih mjesec dana jednom obukao panatalone, jer ne skidam pidžamu– kaže Brajović.
Veseli ga kuhanje.Rado se uhvati i zahtjevnijih kulinarskih izazova. Kako se sprema rižoto od grdobine, naučio ga je prije tri desetljeća Mustafa Nadarević. Razmišlja o povratku na scenu iako strepi kako će to izgledati. Glumac koji ne radi, ističe, prolazi kroz najgore muke, puno veće od glumaca koji, kad igraju, grintaju na sto nevažnih stvari.
– Ne znam kako će izgledati taj povratak, otvaranje kazališta. Hoće li publika doći? I u kojem broju? Kome ćemo igrati? Mi bez publike ne postojimo – zabrinut je Brajović.
