Zijad Gračić nekrunisani je „kralj spaunica“. Godinama smo ga gledali u popularnim telenovelama, gdje je uglavnom igrao negativce. Zijad govori o tome da je došlo do zamora, šta voli u pozorištu, ali i kako je reagovala supruga na njegove uloge.
Gledali smo vas u hvaljenoj seriji ‘Novine’ u kojoj glumite glavnog urednika Martina Vidova. Ko je on?
-U prvoj sezoni ‘Novina’ upoznajemo ga kao čovjeka koji se zatekao usred problema. Izmiče mu se tlo pod nogama. On je čovjek posvećen poslu, profesionalac, urednik uticajnih novina koje prolaze turbulentna vremena. S druge strane, krvav je ispod kože. I rediteljeva i scenaristova ideja bila je da se svi likovi prikažu kao obični ljudi sa svojim ranjivostima i problemima. Kada se ugase svjetla pozornice, oni imaju privatni život. Vidov se odlučio za samotnjački život, nema porodicu, a gledatelji lako uvide da u seriji nema mnogo sretnih događanja i okolnosti. Barem kada je riječ o prvoj sezoni.
Još od kultne serije ‘Ptice nebeske’ do uloga u serijama ‘Ljubav u zaleđu’, ‘Dolina sunca’ i drugima, šira publika pamti vas i voli. Posljednjih vas nekoliko godina nema u domaćim serijama. Jeste li odlučili predahnuti od televizije ili su vam se telenovele zamjerile?
-Ništa od toga. U glumačkom je poslu prirodno da dođe do određenog praznog hoda. Možda nije bilo nekih karaktera, uloga za mene ili se jednostavno trebalo dogoditi razdoblje odmora. Glumci su na neki način potrošna roba. Ali nisam mirovao. Boravio sam i radio u pozorištu, gdje se uvijek osjećam kao kod kuće. U matičnoj kući, zagrebačkom HNK, igrao sam stare predstave, pripremao nove, a posebno je zanimljivo što me posljednjih pet godina traže i druga pozorišta. Dvaput sam gostovao u kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, redatelj Ivica Kunčević pozvao me u dva projekta, a prije dvije godine GK Požega. U juni me kontaktirao Matko Raguž, kolega i osnivač teatra Exit, i pozvao me da sudjelujem u njegovom novom projektu na koji sam jako ponosan.
Uvijek ste isticali da vam je pozorište prioritet.
-Tako sam naučen. To je kao kad nešto ponesete iz kućnog odgoja, doživljavate to kao prirodno i nikada ne zaboravljate.
Šta je s filmom?
-Što se filma tiče, nisam se našao u tako dobroj situaciji kao kada je riječ o pozorištu i televiziji.
Predajete li još glumu na Akademiji u Tuzli?
-Ne više. Šest sam godina predavao ondje, a potom sam na poziv kolegice Vlaste Ramljak počeo predavati scenski govor i glumu na osječkoj akademiji. Zbog nekih organizacijskih stvari više ne predajem, ali imam status docenta pa nije isključeno da ponovno neću stati za katedru. Ipak sam glumac, i to me još najviše drži.
Kako ste uspjeli sačuvali tu glumačku svježinu?
-Uživam stvarati i zato ne nastaje zamor. Kad me Raguž krajem juna nazvao da počnemo raditi ‘Taksimetar’, nije baš bilo najlakše. Počele su vrućine i u prvom razgovoru rekao mi je kako bi volio da predstavu prikažemo na njegovom festivalu u avgustu. Bili smo ograničeni vremenom, samo smo nas dvojica na pozornici više od dva sata. No sada se događa fantastična stvar. Igrajući ovu predstavu, osjećam se odmorno i svježe. Zapravo, sjajno. Ali moram reći da ne bih imao dobru glumačku kondiciju da se nisam u posljednjih deset godina intenzivno družio i radio predstave s dragim prijateljem i kolegom Mladenom Čuturom te s umjetničkom organizacijom Lectirum.
Jednom ste rekli da sve manje privatno glumite što ste stariji. Možete li to malo objasniti?
-Budući da dajem doista sve od sebe na pozornici, nemam poseban poriv skretati pozornost na sebe i u privatnom životu. I dok sam prije volio bučna mjesta s puno ljudi, sad više uživam u miru i tišini. Danas više volim ljude i situacije promatrati sa strane.
U braku ste s diplomiranom ekonomisticom Katarinom od 1989. godine. Čemu zahvaljujete na 27 godina bračnog života?
-Oženio sam se s trideset godina, moja je Katarina mlađa. Jednostavno mogu reći da sam procijenio i ocijenio kako je došlo vrijeme za ženidbu, i to kada sam prepoznao da sam upoznao pravu osobu. Drago mi je što sam dobro procijenio. Uživam u zajedničkom životu. Možda je to odgovor na vaše pitanje.
Šta je supruga komentarisala kad ste ženama postali neodoljivi kao Frenki u ‘Ljubavi u zaleđu’?
-Katarina je sigurna u moje procjene i odluke pa nije bilo nikakvih problema. S druge strane, mislim da bi bilo zanimljivo čuti kako je ona to razdoblje proživljavala. Sva ta događanja oko Frenkija bila su, zapravo, simpatična.
Čemu se najviše veselite u budućnosti?
-Osim što uživam s porodicom, veseli me igranje predstave ‘Taksimetar’ te što ću ponovo raditi s Mladenom Čuturom, kao i s dragom kolegicom i prijateljicom Ksenijom Pajić. Radit ću i malu, ali jako važnu filmsku ulogu s Eduardom Galićem koji mi je dao prvu ulogu u seriji ‘Putovanje u Vučjak’ dok sam još bio student. Veselim se i skorom posjetu bratu, na proljeće iduće godine u Čikagu.
Imate dvoje djece – 26-godišnjeg sina Ariana i 17-godišnju kćer Korinu. Jesu li i oni zaljubljeni u glumu?
-Korina pohađa treći razred jezičke gimnazije. Ide u dramsku sekciju ZKM-a, opipava polako taj glumački svijet, ali još se ne izjašnjava gdje se vidi u budućnosti. Korina je jako simpatična i draga djevojka. Arian se još traži, što je normalno za mlade ljude. Katarina i ja smo im na raspolaganju kao vjerna podrška.
