Sejo Pitić je odlučio da ne mari za godine. Kaže da je „vječiti mladić“ naše muzičke scene, a cijelu je prošlu godinu to i dokazivao nastupima širom BiH i Evrope, pa sve do izuzetno uspješnog nastupa na festivalu sevdalinke u Tuzli i prestižne nagrade za životno djelo očuvanja sevdalinke na festivalu „Ilidža 2019“.
„Komad papira“
A na početku ove godine, novo iznenađenje – CD sa deset pjesama. Baš kao u vrijeme najveće slave, ušao je u studio i, kako to on samo zna, meraklijski otpjevao i sabrao na albumu neke potpuno nove pjesme. I poneki veliki hit. AMUS je prepoznao, kaže, njegovu želju da se sjeti velikana te je pomogao snimanje CD-a.
– Jedna, po meni, od najljepših balada koje sam u karijeri otpjevao je pjesma „Hiljadu kiša“. Druga je „Cesta ka moru“, a treća i, meni u ovom času najbitnija, je „Pjesma o Mujkanu“. Tu sam pjesmu premijerno predstavio na festivalu sevdalinke u Tuzli 2019. godine, a neizmjerno mi je bitna, jer je posvećena uspomeni na mog dragog kolegu, legendu sevdalinke Muhameda Mujkanovića. Volio sam ga neizmjerno. Autori te pjesme su Damir Galijašević i Enver Šadinlija, a ja je na festivalskoj pozornici nisam otpjevao, nego otplakao – kaže Sejo Pitić kojem bi bilo nešto da je nije snimio.
I tokom nastupa, ponijele su ga emocije, te je tokom izvođenja mijenjao i tekst, a riječi su same navirale. Osjećaji su ga „slomili“, glas drhtao… A nije samo on plakao, kompletna sala je bila u suzama. I mada nije osvojila nikakvu nagradu, Pitiću je reagovanje publike bilo jače od tog „komada papira“.
Preostale pjesme komponovali su Fadil Šabović, Mijat Božović, Mirsad Ibrić, Dilvad Felić i sam Sejo osobno. A o drugoj pjesmi „Šerbina harmonika“ posvećenoj drugoj legendi Pitić priča kako je nastala.
-Sjedio sam sa Felićem i onako usput pričali o Šerbi. Kaže ja njemu „Šerbina harmonika je i pjevala i svirala“ na šta mi je on rekao „eto meni teme“. I poslije nekog vremena zove me i kaže da dođem u Bihać . Putovao sam pet sati iz Sarajeva do Bihaća i odmah po dolasku dao mi je da poslušam tekst. Za dva sata sam je snimio. U životu nisam imao teži umor a da sam sa većim merkom otpjevao pjesmu. To sebi nikad ne bi dozvolio da Šerbo nije u pitanju. Za njega je vrijedilo podnijeti sav taj teret. A pjesmu „Cesta ka moru“ uradio je Šabović. Jedno jutro me je nazvao i kazao kako je sanjao kako se nekada išlo na more, preko Ilidže, Hadžića, Čelebića, Čapljine, Mostara, pa kafane…ma na more se išlo po tri dana. Sve je to Fadil pretočio u divnu pjesmu na koju sam takođe veoma ponosan.
Malo je, kaže Sejo, ljut na kolege narodnjake jer niko u pravom kontekstu ne spominje naše velikane. Ti skida kapu narodnjacima, jer oni svoje kolege i danas uvažavaju i sjećaju ih se.
-Ne spominjati Šerbu i Mujakana je grehota i sramota jer svi smo mi, na neki način, postali od njih (neko muzički neko pjevački). I zato sam ja još više ponosan što sam snimio pjesme o dva velikana pa makar više nikada u životu ništa ne snimio – govori Sejo.
Pitić se neskromno nada da će mnogi poželjeti da imaju ovaj njegov CD, jer su tu zaista dobre i lijepe pjesme sabrane . Ne samo za poštovaoce sevdaha, nego i novog zvuka i ritmova.
Vedri veteran
-Ko voli sevdalinku, tu je pjesma o Ismetu Alajbegoviću Šerbi i njegovoj harmonici, a ko je mene zavolio kao hit pjevača, na albumu je i folk evergrin „Plava žena – topla zima“, koja je izvedena na festivalu „Ilidža“ 1980. godine, na diskografskim izdanjima premašila tiraž od milion primjeraka. Prve reakcije su odlične – kazuje neumorni Sejo Pitić, dajući primjer i mladima da se što češće oglašavaju novim, ali kvalitetnim pjesmama, jer to je najbolji put za dugotrajnost karijere, za šta je sam vedri veteran najočitiji primjer.
Ukrao sam soma od sedam kilograma
Pitić je strastveni ribar i jedva čeka proljeće da se uputi na neku od destinacija na pecanje. Kaže da je u životu jednom upecao soma od sedam kilograma i 20 dekagrama.
-Istina, ja sam je ujutru samo našao na udici jer je neko noć prije prikačio štap i otišao. Povukao sam je i vidio da se nešto teško upecalo. Izvukao sam je i to je, mislim, jedina stvar u životu koju sam ukrao (smijeh). Ma častili smo se u Živinicama cijeli dan i noć koliko je bilo mesa. Znate kako kažu, ko prije djevojci, djevojka njegova. Ko mu je bio kriv što je ostavio štap i otišao kući.
Razgovarala: Dženita Hasović-Mirvić
