-Ah da, imali smo plac koji smo kupili. Nešto će se tamo sagraditi, neka vikendica. Ma o tom – potom. Ja volim samo da putujem, a ne neke nekretnine da gomilam. U grob da ih nosim – ne mogu. Jedino što treba ostaviti neke pare za dijete da se školuje sutra. Šta će meni? Ne mogu da jedem više nego što mogu i ne mogu da nosim više nego što mogu da ponesem. Tako da mi sljeduje ovoliko koliko mi je Bog dao.
Nekada ste pjevali i nastupali po festivalima, odustali ste od te karijere?
-Ne mogu ja baš sve da stignem, još i pjevačkom karijerom da se bavim. Ja ću da pišem za djecu pa djeca neka pjevaju.
A koju vi pjesmu volite da naručite kada izađete?
-Ima ih mnogo, toliko mnogo pjesama ima. Volim “Ko mi tebe uze, Tamara” i pjesmu “308“.
https://www.instagram.com/p/B5A56XEhCCL/
Da li je tačno da je produkcijski posao teži nego posao glumca?
-Jedan se radi iz ljubavi, i tu nema stresa. Producentski je zahtjevan u smislu da treba napraviti nešto što je od višeg društveno-kulturnog značaja. Pozorište možda nije profitabilno, ali je najvažnija stavka u zemlji jer tu čuvaš kulturu i jezik. U pozorištu ne postoji izdegenerisan jezik.
Da li danas glumci moraju da rade više poslova da bi finansijski bili zadovoljni?
-Svi moramo da radimo više projekata. Mnogo da radimo. Ne smijemo da sjedimo i kukamo.
Koji su vam dalji planovi?
-Zajedno sa djevojkom snimam jednu seriju. Stalno smo zajedno. Osim toga, igramo u nekoliko pozorišnih predstava, ali i zaduženi smo za Teatar na brdu. Uložili smo mnogo energije, ali imamo dovoljno iskustva i živaca da mu se posvetimo. Nije ovo žrtva koju nismo htjeli, ovo se voli, radi s namjerom, s puno ljubavi. Pozorište je dio našeg života, prenosi cdm.me.