Nenad Janković mnogo poznatiji kao Nele Karajlić rekao je da je koncert “Azre” na Hvaru 1980. godine bio nešto najuzbudljivije što je u životu vidio.
-Poslije toga sam, manje više, gledao koncerte svih ozbiljnih svjetskih bendova i ništa nije bilo čak ni slično tom Azrinom. Angažovani tekstovi u rokenrolu pojavili su se na jugoslovenskoj sceni u momentu kada je Tito umro. Apsolutno sam uvjeren da je rokenrol u Jugoslaviji bio projekat Saveza komunista da se dozvoli djeci da sviraju, jer je to dobra društvena aktivnost, a i rokenrol je sam po sebi lijeva orijentacija, pa je i prirodno da postoji u zemlji koja ima socijalističko samoupravljanje kao srž sistema. Tito je to znao i pustio rokenrol, što smo mi kao talentovan narod iskoristili da napravimo odličnu jugoslovensku rok scenu, rekao je on.
Džoni Štulić i Azra su, smatra Nele, na cijeloj domaćoj rok sceni bili autentični, a Azra je, kako kaže, bila prvi bend koji nije bio rok pamflet, piše Nedjeljnik.
-Džoni je čovjek svilene duše” rekao je Karajlić.
-Tu svoju svilenost branio je arogancijom prema ljudima u neposrednoj blizini. Sreo me je 1994. godine u Beogradu i pitao: ‘Karajliću, je l’ još uvijek sviraš?’ Lakonski sam mu odgovorio: ‘Sviram’. A on će: ‘Pa, zašto to radiš kad ne znaš da sviraš?’, ispričao je Nele Karajlić.
