U velikoj ispovijesti Mirjana je prvi put do detalja, onih najsitnijih, priča njihovu priču. Od samog početka, te davne 1983. godine.
Kako i gdje ste se upoznali sa Miroslavom? Kako je došlo do toga da se vi spojite?
– Većina ljudi misli da nas je Brena upoznala – nije nas Brena upoznala. On je došao u Njujork, gdje je imao koncert sa Nadom Obrić. Ja u to vrijeme nisam znala ko je Miroslav Ilić, jer nisam imala puno kontakta sa Jugoslavijom, a nije ni interneta bilo. Ja sam živjela malo povučeniji život, a na nagovor moje drugarice, koja je insistirala, otišle smo na koncert u društvu jednog mog dobrog prijatelja. Pošto sam sjedila u prvom redu, Miroslav je non-stop dok je pjevao gledao u mene. On je poslije koncerta zamolio mog prijatelja da ja odem iza bine i upoznamo se. Ja sam u početku to odbijala i rekla: “Ma, kakvi, ja iza bine ne idem!”. Međutim, na njegovo insistiranje na kraju sam otišla i tako smo se upoznali, pa otišli na večeru i tako je to počelo. Sve to desilo se ‘83. godine, kada je on već bio oženjen i imao djecu, ali ja to tada nisam znala. On je tada počeo svoju karijeru, tako da ništa nisam znala o njemu.
Kako je dalje tekao vaš odnos, kada se desila vaša veza, prvi poljubac?
– Nakon upoznavanja, on je odlazio za Kanadu i non-stop me je zvao. Mi smo znali i po 6 sati da pričamo, a tada je to bilo toliko skupo, ali, eto, nekako smo se snašli. U vezu smo stupili vrlo brzo nakon upoznavanja, nakon čega me je on pozvao da dođem u Srbiju i tada sam se upoznala sa Brenom. Oni su imali neki zajednički veliki koncert u Beogradu. Ja sam bila u bekstejdžu sa Miroslavom, a Brena je prolazila pored sobe u kojoj smo mi bili, ali kako je prošla tako se vratila, ušla u sobu i pitala Miroslava: “Ko je ovo? Ko je ova žena? Ja nju nisam upoznala, a izgleda kao živa lutka”. Eto, tako smo se Brena i ja upoznale i poslije toga smo otišli svi zajedno na večeru.
I, u momentu kada je Brena postavila to pitanje, šta je Miroslav odgovorio?
– “Moja Mikica”, tako me je zvao. Ja sam kasnije saznala da je on bio oženjen. Međutim, živio je sam u Beogradu, a meni je rekao da ima probleme, da se silom oženio. Ja sam sve to shvatila kao razvod braka, pošto sam ja imala isti problem. Pošto je živio sam, kad god sam ja bila u Beogradu – bila sam sa njim u njegovom stanu. Pričao mi je da je nesretan u braku, čak me je poslije određenog vremena i zaprosio i pitao me da budem njegova žena. Bez obzira na sve, u tom trenutku sam bila jako sretna, vjerovala sam mu i mislila da će sve to on da riješi. Međutim, njegova situacija se zakomplikovala, sin mu je postao bolestan i morao je njih da obezbijedi. U tom trenutku ja sam već bila u nekom osmom mjesecu trudnoće, a njegova tada zakonita supruga počinje da me maltretira, konstantno je zvala i prijetila. Cijela ta situacija mene je jako uplašila i, naravno, uplašila sam se za svoje dijete, spakovala sam se i vratila natrag za Ameriku.
Možete li da se sjetite najljepših trenutaka sa Miroslavom?
– Pa, kad je čovjek zaljubljen, onda mu je sve lijepo. Putovali smo zajedno, uživali i imali smo baš lijepe momente. Išli smo kod moje prijateljice Merse i svi su znali za nas.
Kakvi su vam oni bili u tom periodu, je l’ možete da ispričate neku anegdotu?
– Evo, ja ću sad malo ukratko da vam ispričam kako sam upoznala moju Miru. Kića Slabinac je mene odveo u Ameriku, jer sam se ja tada bavila pjevanjem. Inače, Kića je jednu od svojih najvećih hitova – pesmu “Zbog jedne divne crne žene” napisao i posvetio upravo gospođi Mirjani. Ja sam se isto, može se reći, zaljubila u njenu ljepotu, kada sam Mirjanu prvi put vidjela kod Kiće. Eto, Kića me je kasnije odveo za Ameriku na turneju, gdje sam je ja “zgrabila” i eto od tada i svih ovih godina mi smo ostale dobre prijateljice. Ja sam radila sa Miroslavom, imala sam pjesmu koja je u onom vremenu bila hit i imala sam dosta posla. Nakon zajedničkih koncerata u Čačku, vratim se ja u Zagreb, a Miroslav je tada otišao za Ameriku. Mira je došla za Beograd, pa zatim na par dana i kod mene u Zagreb. Mi smo tu pričale, ona mi se požalila da ima nekih problema i da sumnja da je trudna, što je kasnije moj doktor i potvrdio. Ona je odmah nazvala Miroslava i saopštila mu vijesti, na šta ju je on pozvao da dođe u Beograd da proslave. Zbog obaveza nije mogla, morala je da se vrati za Ameriku. Meni su oni u početku izledali tako zaljubljeno, što i jesu bili – prisjeća se i Mirina drugarica Mersa.
Miro, kako ste reagovali kada ste saznali da ste u drugom stanju?
– Pa šokirala sam se, uplašili smo se i Miroslav i ja, jer sve to bilo je neplanirano. Bila su pomiješana osjećanja, sa jedne strane nastaje problem, a sa druge opet smo sretni jer to je nešto naše.
Šta vam je rekao kada ste mu saopštili da ste trudni?
– “Molim? A, zaglavila si. I, šta ćemo sad?”, to mi je rekao kad sam mu saopšila. (smijeh) On je toliko bio sretan zbog bebe, čak mi je ljubio stomak kad je malo porastao. Već smo bili vjereni kada sam saznala da sam u drugom stanju.
Šta vam je Miroslav pričao za svoj brak?
– Pa da je od početka taj brak isforsiran od strane njenih i njegovih roditelja. Ona je njega posjećivala tako u vojsci i valjda tada i ona “zaglavila”. A zna se kako to ide u malom mjestu, kada kćerka sveštenika ostane u drugom stanju, tako da su roditelji insistirali da se njih dvoje vjenčaju. On je tada bio mlad… On se stalno meni žalio šta mu žena radi i bio je valjda sretan sa mnom. Planirao je da napravi neku kuću i tamo smjesti i obezbijedi ženu i djecu, a dalji život da nastavi sa mnom. Očito je da je sa njom bio nesretan, jer da nije ne bi bio sa mnom. Planirali smo da malo živimo u Americi, malo u Srbiji. Miroslav je bio jako velika maza, pokazivao mi je ljubav i bilo nam je važno da samo budemo zajedno. Prije nego što sam ostala trudna, bili smo više od godinu dana zajedno. Kada je saznao da sam trudna počela je da ga hvata panika, on je tada već i kuma našao. Kum je trebao da bude njegov menadžer Branko Stojinić.
Postoje neka pisma kod Branka Stojnića koje on nikada nije htio da da u javnosti. Da li možete da nam otkrijete šta piše u njima?
– Meni je toliko žao što je on pokazao to pismo mom sinu… Branko je dao to mom sinu da pročita, a mislim da ono što je on tamo pročitao nikad neće zaboraviti. Njegova žena nas je opisala na tako vulgaran način, pisala je da smo mi niko i ništa, da smo mi otpaci i kako se Miroslav samo ispražnjavao u mene. Gordana je ta pisma slala Branku i ko zna kome još sve. Prijetila je i Branku… Naše planove i priču ugasila je baš ona, Gordana. Ona je mene konstantno zvala, prijetila. Prvo me je zvala i tražila da joj dam dijete, kao da je to neka igračka.
Kako ste vas dvije uopšte stupile u kontakt i koje su bile prve riječi kojim vam se obratila?
– Ona je uzela njegovu knjižicu i zvala sve redom. Meni se prvi put ovim riječima obratila: “A, to si ti, ti si ta ku*vetina!” – na šta sam joj ja uzvratila da svoje probleme riješi sa svojim Miroslavom. Na kraju je to toliko daleko otišlo da je ona prijetila da će ubiti i mene i moje dijete i njenu djecu i Miroslava. Ona nije čitava. Mene je sve to uplašilo, spakovala se i otišla za Ameriku. Ja sam u Beogradu boravila u stanu moje sestre, i dan danas često odem tamo. I Miroslav često dolazi tamo, igrao se sa Devinom i provodio vrijeme sa njim. On je posljednji put sina vidio kada je imao 18 mjeseci i tada mu je dao zlatni lančić, okačio oko vrata i rekao: “Neka te Bog čuva”…
U kom momentu ste prekinuli kontakt sa Miroslavom?
– On se naljutio i toliko je bio bijesan što sam ja otišla za Ameriku. Poslije toga smo se čuli, on se malo smirio, razgovarali smo opet i jedno vrijeme se čuli. Međutim, njegov sin Marko se razbolio i pustila sam ga da riješi svoje probleme. Ja sam njega čekala pet godina… Pet godina, da on dođe sebi i sjeti se da ima sina i posveti se malo njemu, ali on se nije javljao. Kada je prošlo toliko vremena i došlo je vrijeme da dijete krene u školu, ja nisam znala šta da radim, pod kojim prezimenom da ga prijavim. Morala sam da molim bivšeg supruga da ga prihvati i da mu svoje prezime Antonović. Hvala Bogu, bivši suprug je pristao, inače da nije morala bih da tražim neko drugo riješenje. Moj bivši suprug, pošto smo živjeli u istoj zgradi, na kraju je zavolio Devina kao da je stvarno njegov. Prosto, Devin je takav, ne možeš da ga ne zavoliš.
Kako je izgledao posljednji susret Miroslava sa vama i sinom?
-Sjećam se, bili smo u “Interkontinentalu” kada je on došao. Igrao se sa djetetom i bio je sa nama, tada mu je i dao taj zlatni lančić. Kad god bi ga spustio i krenuo ka vratima, mali bi počinjao da plače, i plače… On se tri puta vraćao da ga uzme. Kao da je nešto osjećao da ide na put, da će se razdvojiti…
Da li ste i vi imali taj osjećaj?
-Ja sam nekako osjećala da je to to. Putujemo, idemo na put i ko zna šta će se dogoditi i biti. On je meni obećao da će pokušati da sredi situaciju, ali ja nisam mnogo vjerovala u to, poslije svega što se desilo. Gordana je jako neobična i čudna osoba, sa njom je teško izaći na kraj i ja zato žalim Miroslava, jer on živi u paklu.
Izvor: espreso.rs