– Trebalo bi do Nove godine da izađu jedan ili dva singla. Na jesen 2020. godine objaviću novi album, jer se 2021. navršava 20 godina moje karijere, pa onda da pripremim i jedan spektakl – rekao je Saša na početku razgovora.
Mnogi na estradi su u zavadi, a vi ste dobri sa svima, pa čak i s Jelenom Karleušom i Cecom Ražnatović, koje ne govore godinama, kao i sa Acom Pejovićem i Acom Lukasom, koji se više ne druže. Kako to postižete?
-Možda mi nećete vjerovati, ali uvijek posljednji saznam šta se dešava i ko s kim priča ili ne priča. Mene često neki ljudi pitaju da li sam nešto čuo, a ja stvarno nemam pojma, možda ljudi misle da foliram. Volio bih da svi budemo dobri i složni, ali to tako prosto ne može. Što se tiče Lukasa i Pejovića, to mi je baš žao.
Jeste li pokušali da ih pomirite?
-Jesam, pokušao sam. Lukasa još nisam sreo da mu kažem. Mislim da su bili odlični prijatelji i stvarno je šteta. Rekao sam: „Kad se pomirite, napravićemo žurku, iznosićete me iz kafane.“
S kojim kolegama se družite najviše?
-Nešto ne mogu da ih rangiram, ali su meni Lukas i Pejović drugari sto godina, tu je i Ceca. Ana Bekuta je moja veoma dobra prijateljica. Bekuta i Lukas su imali najviše udjela u mojoj karijeri. Aca me je pozvao u halu Pionir 2000. godine. Tada nisam bio ni na početku, nisam imao ploču, ništa. Bio sam klupski pjevač, svirač. Ana me je pozvala prije toga, 1998. u emisiju „A što ne bi moglo“, toga se sjećam kao da je juče bilo. Oni su možda najzaslužniji što sam ja danas ovdje gdje jesam.
Mnogo je onih koji ulaze u rijalitije, pa odjednom postaju pjevači po izlasku iz istih. Šta mislite o tome?
-Nisam ja tu da bilo kome šta zabranjujem ili da odlučujem, ti ljudi streme ka nekom cilju. Došlo je takvo vrijeme, svako se bori na svoj način.
Da li biste snimili duet s nekom rijaliti zvijezdom?
–Toliko sam dueta snimio do sada, da ću s tim napraviti pauzu, ali ima djevojčica koje to dobro rade. Teodora Džehverović prelijepo pjeva i veoma se ozbiljno posvetila muzici. I taj pravac koji preferira je savim okej. Prije neko veče, kad sam pjevao odbojkašima na splavu, i, kako sam dolazio, čujem ženski vokal i pitam ko to pjeva, a ona bila u „Farmi“. Nemam pojma, jer čitam novine, a ne pratim televiziju. Marija Ana Smiljanić se zove, a ne da pjeva! Dijete pjeva, svaka joj čast.
Vaše kćerke su već tinejdžerke. Imaju li one neku želju da se oprobaju u muzici kao tata ili da se bave nekim javnim poslom?
-Nemaju. Možda bi mlađa upisala glumu, ali to je o tom – potom, ovoj starijoj je želja da studira u Americi. Najsretniji bih bio da je ovjde, iskren da budem, ali nikad ne bih sebi dozvolio da joj određujem šta će da radi.
Jeste li u kontaktu s Marinom Tucaković?
-Juče smo se čuli. Nešto se pisalo po medijima da ima nesvjestice, da je loše i tako dalje, a meni zvoni telefon i zove me Marina, viče: „Gdje si, doktore“. Ne, ne, dobro je ona. Odlično je. Pričamo nas dvoje o nekom singlu. Ona je car, jaka žena. Sve je pobijedila i izdržala, pa će i ovo, siguran sam.
Izvor: kurir.rs
