Mirko Šenkvoski Geronimo sprema se za festival u Požegi, gdje će se predstaviti pjesmom „Malo pića, malo dugmića", koju izvodi sa Shamsom 69 iz bend „Brkovi" i „Đakovčankama". Pjesme „Nebo je tu" i „Poljubi me i pazi da nas ne vide“ je publika prihvatila odlično, a Geronimo govori o tome da li nastavlja pjevati ili će raditi kao autor, o tome kako je sarađivati sa pravim zvijezdama, ali i o mladim pjevačima.
Ne mogu stići napisati pjesama koliko me zovu
Kakva su očekivanja od festivala u Požegi?
– Očekivanja su ugodno druženje sa nekim dragim ljudima, koje ne srećem baš svaki dan, ali i plasman pjesme u medije, pa šta nam Bog da. Nagrade su odavno postale kategorija za „odlikaše novijeg doba" i tatine sinove. A, nama djeci radnika i seljaka, ostaje talenat, veselje i dobro druženje.
Pjevači i „pjevači“
Koliko su danas važni festivali i taj način prezentacije publici?
– Festivali su važni ako se predstavite sa dobrom pjesmom i u dobrom svijetlu. Ako nije tako bježite od festivala što dalje! Ekipa u Požegi radi svoj posao jako dobro. To je grupa muzičkih majstora, a prati ih i državna televizija, pa je to, zaista, na visokom nivou. Zato sam i ja tamo.
Možemo li očekivati da nastaviš pjevati ili se vraćaš autorskom radu?
– Znam samo jedno, da više neću prestati pjevati, jer me to do kraja ispunjava. A, autorski rad za druge izvođače treba da nastavljam sve dok god me budu tražili. Za sada ne mogu stići napisati pjesama koliko me zovu. Nikada se ne nudim pjevačima, jer smatram da nema sreće od te ljubavi na silu. Kad neko poželi moju pjesmu, onda dajem sve od sebe.
Šta je lakše, radiit za sebe ili za druge?
– Ma, ja uživam u svom poslu, tako da je teško reći. Veća je odgovornost kad radim za druge, jer svi koji me angažuju očekuju i neki uspjeh. Zato se treba posvetiti svakom pjevaču, ući mu u dušu i izvući ono najbolje. To najbolje radim kad imam odriješene ruke i kad mi se pjevač ili pjevačica u potpunosti prepusti, što je rijetkost.
Radio si sa mnogim pjevačica i pjevačicama, lista je jako duga. Ko je najzahtijevniji za saradnju?
– Profesionalizam je razina koja ne dopušta opuštanje u bilo kojem segmentu. Imam tim ljudi koji se drži tog pravila, i jedni druge stimuliramo u cilju zajedničkog uspjeha. Najveće zvijezde savršeno razumiju taj način rada, i kada se argumentom insistira na nekim korakcijama, to sa zadovljstvom napravimo.
Pjevači kažu da je nastala kriza autora. Misliš li da je tako, i šta je uopšte danas hit?
– Koji pjevači?! Postoje pjevači i „pjevači". Nije kriza ni autora ni pjevača. Pravi pjevač će uvijek prepoznati dobrog autora i naći dobru pjesmu i obratno. Pravi autor će naći „izlaz na more", kako ja zovem dobre pjevače. A,zna se šta je hit. To je pjesma koja pomjera granice i pravi trendove. Poslije „Čardaka" su gotovo svi tamburaši uveli harmoniku u svoje sastave. To je samo jedan primjer, a ima ih bezbroj.
Kako se vi autori borite protiv šunda i kiča koji vlada na sceni?
– Pa, to je vrlo osjetljiva tema. Pustimo svakoga neka radi kako misli, a vrijeme će pokazati šta je dobro. Sve što se dijeli na više i manje vrijedno, prije ili kasnije vodi u fašizam. Odnosno, na pjesme „sa plavim očima" i one druge, manje vrijedne. Postoji jedna grupa muzičara koja sebe smatra elitnom, superniornijem odnosu na nas ostale, a argument im je da smo mi koji se bavimo etno muzikom seljaci, koji zagađuju njihov fini muzički svijet. Ja nisam znao da je autentični etno manje vrijedan od kopiranja svjetskih bendova. Pejdž i Plant su jedne godine svirali u Zagrebu i tražili da im predgrupa bude neka grupa koja ima pjesme bazirane na etno muzici zemlje u kojoj nastupaju. Zato, pustimo sve ljude da dišu i rade slobodno, a vrijeme se nije nikad prevarilo. Znam o kojem se šundu i kiču se govori, ali ja taj svijet ne smatram estradom, pa ga ne bih komentarisao. Zato sam se namjerno dotakao ovog drugog problema koji nije nevažan.
Bahat, gramziv, loš
Odakle inspiracija za pjesme?
– Inspiracija je vječita tema. Na to sam pitanje odgovaro već bezbroj puta. Moje uvjerenje je da su pjesme neke poruke sa zvijezda, i da smo mi samo slučajno odabrani posrednici. Dok si dobar čovjek poruke će dolaziti. Kad postaneš bahat, gramziv, loš imat ćeš sve u životu, osim pjesme, jer poruke više ne dolaze.
Postoje li neke pjesme za koje ti je žao da ih baš ti nisi napisao?
– Ima ih koliko hoćeš! Zaljubljen sam u puno pjesama koje nisma napisao, ali sam naučio puno slušajući te pjesme koje su obilježile moje odrastanje. Ne bih izdvajao.
Kako gledaš na veliki broj takmičenja mladih pjevača?
– Ne znam… Činjenica je da su od nekih ljudi stvorili poznata imena preko noći. Na to gledam kao i na svaku šansu u životu. Ko je snalažljiv i pametan iz svega će izvući neku korist. Ko ne zna, ništa od njega, da mu daš cijeli svijet. Karijera je nešto što se gradi godinama, a i za to je potrebno puno više od jednog televizijskog takmičenja. A, dobrih pjevača je bezbroj. Koliko god su me neki pjevači oduševili glasom, toliko su me i razočarali svojim potezima nakon takmičenja. Nije sam glas dovoljan, treba tu još svašta nešto.
Otvorena duša
Postoji li neko od kolega sa kojim nisi želio saradnju?
– Za sada ne postoji takav, i nadam se da neće biti. Svaki čovjek je svijet za sebe, i svaki taj svijet ima svoju dobru stranu. Treba joj znati prići. Moja je duša otovrena za sve ljude. Žao mi je što me neki gledaju kroz drugačiju prizmu raznoraznih predrasuda i što me na silu trpaju u neke ladice u kojima ja nikad nisam bio, niti tamo pripadam. Opet kažem, svaki je čovjek svijet za sabe, i volio bih da i meni dopuste tu mogućnost.
Vulgarne pjesme
Danas se pjevaju prilično i vulgarne pjesme, i niko se ne libi da ospuje. Možeš li da zamisliš sebe u situaciji da pišeš takav tekst?
– Pa, i to vulgarno je opet pitanje šta je to vulgarno. Pored ovoliko nacionalizama, fašizama, svih vrsta oko nas, ponekad mi neka psvoka dođe mila uhu. A, ona od „Dubioze kolektiv", vratiće se Valter, j..će vam mater mi je melem za uho.
