-Mi živimo običan i normalan život kao i većina. Naše eventualne svađe ostaju u četiri zida, nećemo to sigurno činiti pred drugima ili medijima. Imamo i ovakvih i onakvih trenutaka, ali život vas natjera da izbrojite do deset, da spustite loptu i da svaku stvar riješite finom pričom. Ko ima argumente, taj je u pravu. Ono što je najvažnije – nas dvoje smo uspjeli da stvorimo svoj svijet, njegujemo svoj odnos, pažnju, poštovanje, ljubav… Živimo život kakav nama odgovara.
Dešava li se i kod vas da kažete u afektu nešto, pa se pokajete?
-Čovjek mora da pazi koje ružne riječi izgovara jer se to pamti. One ostanu duboko urezane u srcu, pogotovo ako vam to kaže neko ko vam je mnogo blizak i do koga vam je stalo. Biram riječi i trudim se da nikog ne povrijedim jer ne bih voljela da to meni neko uradi, tu prvenstveno mislim na meni najbliže.
Cijeli život smo pazili da ne izgovorimo nešto zbog čega ćemo se kasnije kajati. Želim da njegujemo dobar odnos. Uostalom, Bobi i meni je lijepo i kada smo sami, tad najviše i uživamo.
Ko je veći šaljivdžija od vas dvoje?
-Boba definitivno. On je mnogo šarmantniji i duhovitiji. Zbija šale, zanimljiv je, drži pažnju i svi vole da ga slušaju, ma divan je! Sa druge strane, ja kad popijem čašu-dvije vina, dosta sam opuštenija. Mislim da je svako raspoloženiji kad uzme neku čašicu.
Kako volite da se opuštate van kuće? Idete li na nastupe nekih kolega?
-Sav repertoar koji se pjeva u našoj kući čine pjesme koje znam cijeli život. Da bih ostala negdje van kuće dugo, taj neko mora dobro da pjeva i da ima poseban osjećaj za muziku, da bude genije, da me nečim zadrži. Mnogo sam voljela da slušam Šabana Šaulića. Tad sam imala ritual, spavam do 10-11 uveče jer znam da će njegov merak, duša i emocija da se dese oko jedan-dva poslije ponoći. Voljela sam da to sačekam i u tome da uživam. On je bio jedan, jedinstveni neponovljiv. Sa Šabanom je uvijek bila neka čarolija. Pjevao je suptilno, nježno, lijepo…
A koje kolegice volite?
-Mnogo volim da slušam Mariju Šerifović. Ona ima tu posebnu energiju. I Ana Bekuta je moj favorit. Ta žena ima takvu emociju i boju glasa da je to nešto nevjerovatno.
Kako gledate na titule na estradi, poput folk ili pop dive, kraljice, carice…?
-Svi se otimaju za te stvari, a ja to ne volim. Na ovim prostorima je to izgubilo smisao, značaj, težinu… Mislim da su najbolji oni koji su nekrunisani. To su ljudi kojima nije ni stalo da ih titulirate. Osjeća se i zna se ko je fenomenalan. Ljudima koji su doživjeli sve što treba u našem poslu nije potrebna nikakva titula i ta vrsta poltronisanja. Oni to ne vole jer su svjesni sebe. Takvi ljudi ne vole, kao i ja, nepotrebne nagrade, tek tako izmišljene i dodijeljene. Bez toga možemo i sjajno funkcionišemo. Zna se ko smo i šta smo. Svi iz mog okruženja znaju da imam averziju prema tim caricama i kraljicama.
Da li su vam onda drage, na primjer, titule najbolja majka ili baka na svijetu?
-Meni to ništa nije važno. Biti baka je prelijepa titula. Ja sam Dominiku, Viktoriji i sada Aleksandru baka. U kući sam mama i ništa drugo. I to najbolja majka jer nemaju drugu, ja sam im jedina.
Da li je postojao rivalitet među vama na početku karijere?
-Ne, iako ljudi vjerovatno misle drugačije. Mi smo dosta vremena provele zajedno dok smo pravile karijere, svaka za sebe. I Dragana je kao i ja bila usamljena. Dok je običan svijet išao u škole, na fakultete, izlazio, provodio se, zaljubljivao se i udavao, nas dvije smo išle na koncerte i to je jedino što je bilo bitno. Viđale smo se eventualno na ručku, kada uspijemo da nađemo slobodno vrijeme za to. Čak i to malo vremena voljele smo da iskoristimo tako što bismo negdje pojele sendvič, obule patike, digle noge uvisi tako se odmarale.
Baš nikad se niste posvađali?
-Novinari su tada kao i danas imali bujnu maštu. Dragana i ja ne bismo imale toliko vremena da doživimo toliko anegdota i izmišljenih priča koje su objavljivane. Znalo se kako funkcionišemo. Ustaneš, našminkaš se, sjedneš u autobus, ideš na koncert, pjevaš i vratiš se u hotel. Sutradan putuješ u drugo mjesto i tako u krug. Nas dvije smo se cijeli život smijale tim pričama.
Da li ste bili možda u njenom dvorcu u Austriji?
Nažalost, nisam imala prilike da ga posjetim, ali ću otići kad budemo manje radile i imale više vremena za sebe i uživanje. To će se sigurno desiti.
Imali ste dosta problema sa zdravljem. Kako se sada osjećate?
-Sa trombozom sam imala najviše problema. Otkad redovno idem na kontrole, zdravlje mnogo ozbiljnije shvatam. Vodim računa da se ne ugojim jer je mnogo teže skinuti dva nego 20 kilograma. U ovim godinama treba mi mnogo više vremena da se riješim viška nego ranije.