Talentirani Sarajlija virtuoz na harmonici Haris Kaltak na ilidžanskom festivalu osvojio je titulu „Prve harmonike Bosne i Hercegovine“.
Porodica najveća podrška
Kako reče, nadao se prolasku u finale, a pobjedu nije očekivao. Pored titule najboljeg Kaltaku su uručili i novu harmoniku…
– U svakom takmičaru uvijek živi neka nada da može osvojiti titulu najboljeg. Bio sam siguran u ono što znam, u svoj trud i, naravno, bio sam svjestan koliko sam napora i rada uložio u ovo. Međutim, kada dođete na mjesto gdje se održava takmičenje, tada se uvijek pojave trema i neka doza straha. Valjda to tako biva. Što čovjek više radi na sebi, uvijek misli da mu još fali i da mu još treba. Nisam vjerovao da ću pobijediti. Pretpostavljao sam da dovoljno znam pokazati da uđem u finale, ali pobjedu nisam očekivao. Tu je bilo izvrsnih takmičara i momaka koji zaista znaju svirati, a još su i stariji od mene. Iskustvo nekad mnogo znači – kazao je Haris i dodao:
– Ovo je specifična vrsta takmičenja. Tokom cijele godine sam imao takmičenja na kojima sam svirao klasičnu muziku. Ovdje je na repertoaru bila naša narodna muzika. Naša krasna sevdalinka i kola. Od samog početka raspusta sam se posvetio programu i svaki dan vježbao po nekoliko sati. Navikao sam već na taj ritam – istakao je on.
Čijeg suda si se najviše bojao?
– Žiri je bio u sastavu Edo Krilić, Slobodan Vidović i Ante Filipović. Svi su, naravno, vrsni poznavaoci harmonike i bila mi je čast izaći pred takve ljude i pokazati ono što znam. Bilo je bitno odsvirati onako kako je u originalu. Nekad je malo teško to sve uraditi zbog ubacivanja elemenata drugog stila muzike. Nije me bilo strah kritika niti loših ocjena. Svjestan sam, ipak, koliko znam i mogu. A i naučen sam da svaku kritiku posmatram kao ono što je dobro za mene. Nekad vam kritika itekako može koristiti da budete još bolji.
A od kolega harmonikaša ko ti je bio najveća konkurencija?
– Što se tiče konkurencije, nikoga posebno ne bih izdvojio. Cijeli dan je trajalo takmičenje, nisam sve kandidate ni uspio vidjeti ni upoznati. Tek je navečer bilo finale, gdje su iz svake kategorije prva dva mjesta učestvovala. Samim tim što su došli do finala, to ipak nešto govori o njihovim sposobnostima.
Učenik si Srednje muzičke škole…Imaš li podršku profesora?
– Učenik sam trećeg razreda Srednje muzičke škole u Sarajevu. Završio sam i, pored redovne osnovne škole, Osnovnu muzičku školi Ilidža. Svoje prve muzičke korake napravio sam s nastavnicom Aidom Kalić. Nakon završene OMŠ na Ilidži i osvojenih brojnih nagrada, nekako je logično bilo da nastavim Srednju muzičku školu. Sada sviram u klasi prof. Melite Čičić, koja je, pored moje porodice, moja velika podrška. Prof. Melita je veliki pedagog, prijatelj i znalac. Kad ne mogu ili nemam motivacije, prof. Melita je tu da mi kaže da “moram i da mogu”. I ostali profesori su jako tolerantni i puni poštovanja prema našem trudu i radu. Imaju razumijevanja za naše izostanke tokom nastupa i takmičenja. Mislim da Srednja muzička škola ima jednu finu i harmoničnu atmosferu rada. Ponosan sam što sam dio njenog kolektiva.
Ko je po tebi najbolji harmonikaš, ko ti je uzor?
– Malo je teško bilo kome staviti ispred imena epitet “najbolji”. Mnogo je poznavalaca harmonike koje ja izuzetno cijenim. Izdvojio bih srbijanske harmonikaše Aleksandra Nikolića Čergara i Lelu Niku, zatim bugarskog harmonikaša Martina Lubenova i našeg Sarajliju, koji je ujedno bio i član žirija, Edu Krilića.
Željko Joksimović je svojevremeno dobio titulu „Prva harmonika Evrope“, a sada je jedan od najpopularnijih pjevača, imaš li ti pretenziju krenuti njegovim stopama i započeti svoju karijeru kao vokal?
– Željko Joksimović je jedan od najobrazovanijih muzičara na našim prostorima. I vjerovatno je više poznatiji i kao pjevač nego kao harmonikaš. Nemam namjeru posvetiti se pjevanju. Moja jedina ljubav je harmonika i želim svu pažnju usmjeriti ka njoj. Mislim da se čovjek može lahko “izgubiti” ako “sjedi” na nekoliko stolica. Zbog toga mi je cilj svoju energiju usmjeriti ka harmonici i postići nešto na tom polju.
Rad, red i disciplina
Kakvi su planovi za dalje?
– Sad opet kreće vježbanje i pripremanje programa za narednu godinu i takmičenja. Otprilike godinu dana se pripremam i vježbam za takmičenja. Za mene nema raspusta. Barem što se tiče harmonike. Svaki dan se mora vježbati.
Što se tiče dugoročnih planova, nakon završetka Srednje muzičke škole u Sarajevu planiram upisati Muzičku akademiju. Nisam još uvijek siguran gdje. Jedino što mogu sigurno reći jeste da su svi moji planovi za budućnost vezani za harmoniku i muziku. Bože zdravlja, ostalo ćemo lahko.
Djevojku nemam
Nakon titule najboljeg je li se povećao broj simpatizerki…. Je li konačno neka osvojila tvoje srce?
– Još uvijek ne. Naravno da uvijek ima simpatija, ali djevojku nemam. Mislim da sam još uvijek mlad da se ozbiljnije vežem za nekoga. A i nemam toliko slobodnog vremena. Treba naučiti cijeniti nekoga i poštovati njegovo vrijeme. S obzirom na to da sam sad posvećen mnogo muzici i izgradnji karijere, mislim da moja djevojka ne bi bila sretna sa mnom jer joj ne bih mogao pružiti pažnje onoliko koliko svaka djevojka i zaslužuje.
