Željko Joksimović s nestrpljenjem čeka 19. avgust kada će u Sarajevu, na stadionu "Asim Ferhatović Hase" zapjevati publici u šeheru. Očekuje, kao i svaki put do sada, veliku posjetu i vrhunsku zabavu. A Sarajevo je grad kojem se istinski uvijek raduje.
Publika je dugo čekala novi album. Zašto?
– Na albumu sam veoma dugo radio i s potpuno hedonističkim pristupom. Uradio sam za svaku pjesmu najmanje po dva aranžmana da bih bio siguran kako najbolje zvuči. Na ploči su radili i moji oprobani saradnici Dejan Ivanović, Marina Tucaković, Leontina, Zvonko Pantović Čipi i mladi kompozitor iz Makedonije Lazar Cvetanovski. Dao sam poslednji atom snage da ga uobličim u formu koju će ljudi za prvo vrijeme moći da slušaju na aplikaciji. Neke pjesme sam snimao želeći da, kad ih čuješ, budeš u osamdesetim, sa starim pasošem u bivšoj Jugoslaviji, u kojoj se sluša divna muzika. Na kraju smo izdali album, ali tek kada smo svi bili zadovoljni, jer smo studiozno spremali nove pjesme.
Od izlaska albuma prošlo je dovoljno vremena da bi se moglo govoriti o tome koliko ste zadovoljni načinom na koji je publika reagirala na njega. Da li je sve bilo u skladu sa vašim procjenama i očekivanjima ili je bilo i iznenađenja?
– Moja očekivanja bila su vrlo velika jer sam mnogo vremena, ljubavi i energije uložio u taj album i mislim da je on nešto najbolje što sam dosad uradio. Dva mjeseca nakon objavljivanja pjesama na aplikaciji, imao sam koncert u Banjoj Luci gdje je 25.000 ljudi uglas pjevalo sa mnom numere s novog albuma. Znao sam da je to to. I nakon toga nizale su se fenomenalne reakcije. Zaista sam presretan jer je velika stvar kad se tvoj ukus poklopi sa onim što publika hoće, da ljudi vole ono što radiš i slušaju tvoje pjesme jer je to smisao našeg rada i razlog trajanja. A najteže je trajati i kvalitetom nadmašiti svoj rad, pomjerati sopstvene granice i neprestano pronalaziti inspiraciju.
Koja je pjesma najdraža vašoj supruzi Jovani?
– To je pjesma „Nerado". Tako mi je bar rekla.
Od kada ste vi i Jovana započeli ljubavnu priču, pored dva intimna rođendanska slavlja obično ste imali i jedno veće, zajedničko. Kako je bilo ove godine?
– April je mjesec u kojem se našem slavlju pridružuju svi oni koje volimo, porodica, naši roditelji, prijatelji, kumovi i saradnici. Volimo da budemo okruženi ljudima koji su nam bitni i s kojima dijelimo i uspjehe i brige. Tako je bilo i ove godine, jer i ja i Jovana slavimo rođendan u aprilu. Moj prijatelj Aca Sofranijević sa svojim bendom, kao i uvijek, napravio je sjajnu atmosferu. Kada uz to dodamo i sve nas koji smo zapjevali, goste koji su neprestano igrali, imali smo veče za pamćenje. Jovana i ja sutradan smo otputovali u Atinu i uživali u nastupu Antonisa Remosa, s kojim planiram jedno malo iznenađenje. U tom gradu sam živio i radujem se što njihova publika voli moje pjesme.
Šta ste poželjeli dok ste gasili rođendanske svjećice?
– Poželio sam dobro zdravlje i mnogo ljubavi za nas i naše najbliže.
Od dosadašnjih rođendanskih slavlja, koje vam je posebno drago i zbog čega?
– Otkad imamo Kostu, u našim životima sve je bolje, draže, posebnije i ljepše, pa i rođendanske proslave.
Ne plašite se godina i bora koje dolaze?
– Živiš onoliko manje koliko misliš o kraju života i plašiš se smrti, bolesti i prolaznosti. Naš život je neponovljiv i u njemu nema mjesta za strah ni od mnogo ozbiljnijih stvari od trivijalnosti kakav je fizički izgled.
Jeste li već isplanirali ljetovanje?
– Imaću mnogo nastupa, pa je uvijek potrebna dodatna organizacija da sve uklopimo kako bih bio s Kostom i Jovanom, da se ne razdvajamo mnogo i budemo locirani tako da mogu da nastupam. U svakom slučaju, mjesto biramo i po tome da su lijepe plaže i toplo more zbog Koste jer će on ove godine vjerovatno željeti da neprestano bude u vodi.
Ranije ste otkrili da Kosta veselo reagira kad krene reklama za vaš koncert ili novi CD jer prepoznaje da je to tata. Da li se već sada zbog osjećaja za ritam može naslutiti da je muzički nadaren?
– Najviše od svega voli kada sviram staru špicu za Dnevnik. Ponekad i po pola sata sjedimo i on sa pažnjom sluša i udara dirke, ali tako precizno da je to nevjerovatno. Ne želim djetetu da namećem ljubav prema muzici, kao što nisam ni Mini to radio iako je ona pokazala ogroman talenat.
Kako vaspitavate sina?
– Trudim se da prenesem iskustva mojih roditelja. Primjenjujem način i pravila i metode. Ja sam roditelj onakav kakvi su moji roditelji mene vaspitavali da budem.
Nedavno se pisalo i da je vaša kćerka Mina zaljubljena i da vam je predstavila svog dečka. Kakav odnos imate vas dvojica?
Joksimovićeva kćerka Mina
– Mina je pametna i vaspitana i vjerovao sam da će neko koga ona zavoli biti isti takav. I nisam pogrješio. Imam povjerenja u njega i nekako osjećam sigurnost kad su njih dvoje zajedno, čini mi se da je sve super, da je Mina sretna i da se vole. Za svaku mladu ličnost važno je da voli i bude voljen, da je ta veza gradi i ispunjava. Na kraju, ako je sretna ona, i ja sam.
Ko u vašem domu donosi odluke kada je riječ o stvarima važnim za cijelu porodicu?
– Suština bračnog odnosa jeste u tome što je brak zajednica. Samo zajedno možete da uspijete, brinete, napredujete i trajete. Kosta je učvrstio naš brak, tako da je porodica nešto što me ispunjava i čini jako sretnim.
