Elvira Rahić je oduvijek svojim čarobnim glasom, protkanim u lijepe pjesme, uspijevala šarmirati publiku. Uz glas ova Makedonka i svojom ljepotom "kupovala" je publiku. Za nju će mnogi koji prate estradna dešavanja reći da se nije poput brojnih iz "ružnog pačeta", zahvaljujući estetskim korekcijama, pretvorila u labuda.
Sve što danas ima na sebi, imala je i kada se prvi put uhvatila mikrofona. Nema ništa protiv odlaska kod "plastičara", ali još uvijek se vješto "opire" modernom vremenu, kada estetski hirurzi od ružnog prave lijepo, od malog veliko…
Uz sve navedeno skromnost je još jedna od njenih vrlina. Nikada nije, veli ona, "gazila preko mrtvih" niti imala želju da skandalima krasi naslovne strane. Pjevanje je ipak njeno najjače oružje.
U proteklih nekoliko mjeseci ova pjevačica se nalazila u raznim iskušenjima. Ostala je bez oca, čovjeka koji joj je bio zvijezda vodilja, čiji savjeti joj i danas odzvanjaju u ušima… Imala je nekoliko operacija… Danas se poslije svega pokušava vratiti tamo gdje je stala onda kada su joj osvanuli crni dani… Sada su iza nje, a ona voljna da nastavi sa svojom misijom koja joj je pripala: da pjesmom i dalje razgaljuje duše onih koji vole lijepe tekstove, vedre tonove…
Poslije pauze na estradi koju si napravila iz privatnih razloga, vraćaš se s novim pjesmama. Sigurno tvoja publika s nestrpljenjem iščekuje nove pjesme. Kada je za očekivati novi CD, s kojom ekipom si sarađivala?
– Užurbano radim na prikupljanju pjesama za moj 11 album. Završili smo pola albuma. U ekipi su Peđa Medenica, Endži Mavrić, Elvir Uzunović… Vjerovatno će doći do proširenja ekipe, ipak je rano govoriti. ER Menagment je u stalnim pregovorima sa budućim saradnicima.
Za razliku od većine tvojih kolega usuđuješ se objaviti album jer u zadnje vrijeme uglavnom svi "izbacuju" singlove.
– Mislim da sam dovoljno dugo vremena na estradi i da se od mene očekuje CD. Naravno da će sve krenuti sa promotivnim singlom, ali sa objavom albuma moramo pričekati neko vrijeme.
Za očekivati je "novu Elviru" ili…?
– Da, žurka počinje… Izlazim iz crnih zidova, ali ću napraviti pravu estradnu žurku od jeseni.
Iza tebe je buran period života. Ostala si bez oca, čovjeka koji ti je bio velika podrška, oslonac u životu. Kako se danas nosiš s tim gubitkom?
– Vrijeme odmiče, ali samo ja znam koliko je boli u meni. Pokušavam se vratiti životu, ali me u svakom momentu prati njegov lik.
Pričajući o ocu, ne možeš suzdržati suze. Uvijek si govorila da ćeš onog dana kada mu budeš najpotrebnija, biti daleko. Tako je i bilo. Zadesila si se u Americi. Kako si podnjela to što posljednje trenutke nisi provela uz svog oca?
– Nekako sam potajno znala da ću biti daleko kad se to desi. Vijest me zadesila na turneji u Americi. Hvala mom kolegi Nihadu Fetiću Hakali, muzičaru Maidu Piviću i menadžeru Smaji za veliku podršku u mojim natežim trenutcima. Također se zahvaljujem kompletnom osoblju UKC Sarajevo. Hvala im puno na petogodišnjoj bitci za zdravlje mog rahmetli oca.
Siguran sam da ti prvi nastup poslije njegove smrti nije bio toliko mio, lagan..
– Nakon dva mjeseca sam pjevala u njemačkom gradu Hanau. Nikad to ne mogu zaboraviti, pjesma je krenula, a ja sam bila baš kao poslijednji putnik koji se pokušava ubaciti u voz. Orkestar je svirao, svi su bili zbunjeni ali sam nekako uspjela otvoriti usta i pustiti glas. U tom momentu sam imala osjećaj da sa mnom plaće puna dvorana ljudi. Kad sam završila, kolega Enes Begović me dočekao u garderobi i plakali smo skupa. Ipak, ovo je moj posao i moram dalje.
Imala si i operaciju. Kako se sada osjećaš? Plašiš li se pregleda, onoga što će ti reći liječnici?
– Hvala Bogu, sada je sve dobro. Dvije operacije su iza mene, već sam se oporavila. Nekako se svi plašimo u početku, ali smo na kraju sretni što su takvi momenti iza nas.
Danas živiš u Njemačkoj. Često mijenjaš adresu stanovanja. Je li ti više dosadilo stalno pakovati kofere ili ti je postalo normalno s obzirom na to da i zbog posla vrlo često putuješ, mijenjaš države…
– Volim putovanja ali sam umorna od čestih promjena destinacija. Sve to prati niz drugih stvari ali to je dio mog posla.
U poslu uživaš veliku podršku supruga Šabana Forića. Djelujete kao miran, skladan bračni par. Čini mi se da se nikada ne svađate?
– Vjerujete mi da se nikad nismo posvađali. Postoje različita mišljenja o nekim stavrima, ali se uvijek usaglasimo. Baš smo se našli….
Može li te iznervirati suprug? Kako?
– On voli da pomaže ljudima, svi ga znaju kao dobricu. Za svakog ima vremena, ali za sebe malo. Ljutim se što više vremena ne provodi sa ljudima koje voli.
A, ti njega… naljutiš li?
– Naravno. Žena uvijk može iznervirati muškarca. Recimo zbog dugog šoping (smijeh).
Neke tvoje kolege često kažu: "Lako je Elviri dok ima Šabana koji se brine o njenoj karijeri!". Tvoj komentar.
– Ima o čemu da se i brine…
Prija li vam da se ponekad razvojite na nekoliko dana?
– Više se poželimo.
Manje boraviš u Sarajevu jer sin Din već ide u školu. Pišeš li zadaće i kako se vratiti u školske klupe?
– Svakodnevno… To su najslađi trenutci. Sve dođe sa vremenom, prvi koraci, prve riječi, prva slova, prve prepreke…
Šta tražiš od sina kao majka koja nije stroga?
– Da izraste u pravog muškarca.
Maštaš li još uvijek kao djevojčica?
– Da. Često se sjetim lijepih stvari iz mog djetinjstva. I lijepo je i danas razmišljati kao djevojčica.
Kako kućne probleme i brige uspjevaš da izoluješ od scene?
– Sa dobrom organizacijom.
Kako izgleda jedan tvoj dan kod kuće?
– S obzirom na to da se puno putuje, poželim boravak u kući. Uživam da kuham i dočekujem drage ljude u svom domu.
Da li ti je nekada dosadno?
– Ponekad.
Mnoge žene tvrde da ih, pored šopinga, ponekad najviše relaksira sređivanje kuće?
– Svakako… Uživam u uređenju životnog prostora.
Da li je trač partija sa prijateljicom nezamjenljiv lijek za dušu?
– Volim razmijeniti mišljenja sa prijateljima, ali nekako se ogradim u startu od svih tračeva.
Dolazi ljeto… pa kada će naši čitaoci Elviru moži vidjeti u kupaćem kostimu?
– Naravno, ako me sretnu na plaži (smijeh).
Kada pogledaš iza sebe, postoji li još nešto što ti nedostaje u životu?
– Naravno, još sam mlada i imam puno ciljeva.
Uskoro se vraćam u Sarajevo
Svojevremeno si najavljivala da se nadaš kako će konačno doći dan kada ćeš se vratiti u Sarajevo i nastaviti tu živjeti?
– Ako Bog da, planiram uskoro. Cijeli život putujem, ali se uvijek vraćam mom Sarajevu i mojoj Bosni. Što bi rekli naši stari: „Svuda prođi ali kući dođi".
Očev savjet
Koji ti je njegov savjet ostao vodilja u životu?
– Nemoj ništa uraditi danas za što se možeš kajati sutra.
Vrijeme je za brata ili sestru
Je li došlo vrijeme da Dinu podariš brata ili sestru ili ne razmišljaš o tome?
– Ako Bog da. Za sve će biti vremena