Dragan Marinković Maca predio je svoj kabare „Šon fon Kupidon“ sarajevskoj publici u „Domu mladih“. On je oduševio publiku, a dvorana je bila prepuna.
Iskren, kao i uvijek, govorio je o samoj ideji kabarea, zašto baš na Dan zaljubljenih. Glumac je govorio o tome šta misli o novim zanimanjima – blogreima, influenserima, roditeljstvu i muzici.
Nisam snob
Da li ste očekivali pun „Dom mladih“ i sjajne rekacije na kabare „Šon fon Kupidon“?
-Ne želim da budem neskroman, jer nisam snob. Negdje sam očekivao. Znao sam kome su upućeni pozivi i koliko će se ljudi odazvati, na taj muzičko-scenski spektakl. Očekivao sam apsolutno. Uvijek postoji neka doza nade, strahova šta će biti na sceni. Što je dobro, ta doza neke treme mora se poštovati, jer to daje rezultate kad se nečemu u potpunosti predaš.
Kako se birao reprtoar i pjesme?
-S ljudim iz „Picardia benda“. Prvo smo se našli Arel Češljar i ja, kasnije sa momcima i mladom damom iz benda, i sve dogovorili prije muzičkih proba. Ja sam samo dao tematiku. Tematika je ljubav i osmislili smo koncept. Imali smo još sigurno nekih desetak pjesama, ali smo vidjeli da ipak ima zaposlenih u BiH (smijeh). Ljudi nisu očekivali da će trajati tri sata, ipak, ide se sutra na posao. Ostalo je na kraju nas pola sale nas nezaposlenih do kraja. Jedva su ljudi izašli. Recimo, bilo je sjajno da pjevam bend „Bolero“, pa kasnije dolazak Loše. Ja sam uz Lošu odrastao u „KUKU“. Kad sam nekad bio zgodan i mlad, sad sam samo nekad (smijeh). Pojavio se Denial Ahmetović, dečko koji divno pjeva, iz duše. Bilo je zadovoljstvo. Napravili smo dobru priču. Sjajna je to ekipa, i ovom prilikom im se zahavljujem. Danas je mangupluk pjevati iz srca i duše, svi danas tezgare.
Da li je Dan zaljubljenih namjerno ili slučajno?
-Tematski smo radili, kao što je Željko Samardžić pola čovjek, pola osmi mart. Sasvim je ok datum. Dobio sam poziv od organizatora „Doma mladih“ da radimo za Valentivono nešto. Mislili su da radimo neku predstavu, ali pošto već radim kabare „Dva i po muškarca“ dva muzičara i ja. Taj datum je iskrsao sam od sebe i napravili smo tematski priču.
Kad smo se već dotakli ljubavi, šta je najromantičnije što ste uradili za suprugu?
-Neću da budem patetičan. Nemam pojma šta je najromantičnije što sam učinio. Nisam lajao na zvijezde i radio nemam pojma šta. Treba biti zaljubljen i to je najljepše i da te taj osjećaj fura cijeli život. To je pokretač. Ne moraš biti zaljubljen u ženu, partnera ili ko šta voli, već u nešto što te ispunjava i čini kretivnim. Mene čini srtenim kad nekoga učinim sretnim, to je nešto najljepše.
Hoće li publika i u drugim gradovima gledati i slušati „Šon fon Kupidon“?
-Moguće. Imali smo poziva.To su uglavnom pozivi firmi za njihove privatne ivente. Što se tiče drugih gradova po Bosni i Hercegovini ili regionu zavisi od obaveza ljudi koji su sa mnom na stejdžu i od produkcije koja stoji iza nas, od drugih stvari. Što da ne?
Ima li ponuda za nove uloge?
-S velikim zadovoljstovm počinjemo sa pripremama novog film Pjera Žalice. Radim „Psi laju“ ,Kontarst produkcije jednu jako zanimljivu seriju, tu je „Lud, zbunjen, normalan“. Hvala Bogu pa radim ono što mi pričinjava zadovoljstvo, sa finim krugom ljudi i kolega. Počastim se koliko mogu. Nemam snage za stresne situcije budale, liječnje kompleska i ostale gluposti. Samo mikrosvijet i mikroklima. Bez teških tema, tmurnih oblaka i repeterianih obrva.
Postoje li uloge koje ste odbili?
-Odbio sam u životu milion uloga!. Pretjerujem, naravno. Odbijao sam uloge koje mi nisu ok. Što bi se time bavio? Nisam bio Romeo ni sa osamnaest godina. Odbijam one uloge gdje nema kreativnosti.
Kolege glumci kažu da ne postoje male i velike uloge, nego dobre i loše. Slažate li se?
-To da li je mala ili velika uloga, to nema veze. Ja sam u pozorištu igrao takvu ulogu. Izbacili su mi sav tekst, igrao sam gluhonjeng sina koji voli da pjeva i svira, a pobrao najveće aplauze i simpatije.
Nisi kuhar
Kako gledate na nova zanimanja kao što su blogeri, influenseri?
-Oduvijek je toga bilo kreatori, stilisti, influenseri. Ima ljudi koji kažu da dobro prave pastu i piletinu i odmah su kuhari. Nisi jarane kuhar. Moraš se školovati, baviti se tim zanatom.Treba imati neke postulate, nemoj me zafrkavati! Postoje žene ovih poznatih koje su kreatorice, valjda da i one nešto zarade. Imaš li tekstilnu školu? Imaš li krojački zanat? Bježi, bolan!
Kazali ste da ste sinovima prije svega prijatelj. Koliko je danas teško biti roditelj?
-Ozbiljne prepreke treba preći da dijete ne upadne ovaj kliše o kojem sam govori u prethodnom pitanju. Na žalost, djeca danas imaju svoje idole, heroje i to je poražavajuće. Sve ide iz kuće. Majka mog sina Lava je neki dan podjelila fotku mog sina sa majicom Ramonsi. Ne nosi neke nus pojave da ne spominjem imena. On sluša AC/DC, Reed Hot Chili Peperes i on je u svom fazonu. Sa djecom treba razgovarati, družiti se, razmjeti ih i onda je sve jednostavnije.
Nova pjesma
Imate pjevačkog iskustva, saradnje sa Al'Dinom, bendom Blues brothers. Možemo li očekivati novu pjesmu?
-Evo, ovo premijerno govorim. Dogovori postoje za pjesmu, nije pjesma nego pjesmetina! Još je na nivou dogovora. Brzo, možda čak već u martu. Nastavljam snimanje serije „Lud, zbunjen, normalan“, tako da možda u tih par dana dogovorimo i snimanje.
