Nermin Puškar, dokazani bosanskohercegovački muzičar porijeklom iz Cazina, nedavno je objavio novi singl „Kad u ovu ljubav sumnjam“ i njime podsjetio publiku zašto je uvijek hrlila na njegove nastupe, bilo da su u pitanju oni iz vremena „Kruga“, „Knock Outa“ ili oni kada je započeo svoju solo karijeru.
Nermin trenutno živi i radi u Sloveniji, a za naš magazin je pričao o svojim počecima, trenutnim projektima, „Ljutim Krajišnicima“…
„Knock Out“ je obilježio početak Vaše veoma uspješne karijere. Koje uspomene nosite iz tog perioda? Zašto ste izašli iz tog projekta? Jeste li postali umorni, jeste li željeli solo karijeru, koji je razlog?
– Pa rekao bih da je taj početak bio sa grupom “Krug“ 1996. godine, kad smo došli u Sarajevo i snimili, neki kažu i kultni album, “Odsustvo kraja”, koji je i objavljen 1997. godine.
Nakon Vašeg šlagera sezone 1998. godine kad sam se i kao student doselio u Sarajevo, band se privremeno raspao, a ja sam u legendarnom sarajevskom Marque-ju upoznao ekipu iz Knock outa i tako je sve krenulo puno ozbiljnije.
Kad govorimo o uspomenama, tu su svakako pjesme koje sam pisao u to vrijeme i koje smo zajedno iznijeli na albumu “Jednom kad sve ovo”, i to mi je u stvari pored svih dobrih koncerata koje smo odsvirali, nešto najbitnije što i dan danas nosim iz tog projekta, a solo karijera je bila logičan smjer nakon raspada banda, ali sigurno ne i razlog zašto je priča sa Knock outom ostala tamo negdje na početku prošlog desetljeća.
Živite i radite u Sloveniji. Šta ste tamo pronašli, a niste u BiH?
– Pa nigdje nemaš sve, ali nekako kombinacija ta dva prostora mi stvara pravi balans. Veza sa nekim identitetom koji sam izgradio u Bosni mi daje taj kreativni nemir, a Slovenija ima tu dozu racija i mira u zraku da sve to uspijem i sprovesti u djelo. Sjetim se meni izuzetno dragog, legendarnog Mikija Manojlovića koji u jednom intervjuu kaže da se art nalazi između ludila i racija, pa tako je to nekako i kod mene.
Vratili ste se na velika muzička vrata pjesmom „Kad u ovu ljubav sumnjam“. Vaš novi singl je izazvao brojne pozitivne komentare. Jeste li ostvarili ono što ste njime i htjeli?
– Apsolutno! Ljudi me zovu nadahnuti pjesmom, mnogima sad uljepšava dane i to je na kraju krajeva ono što sam htio. Puno vjerujem u “Kad u ovu ljubav sumnjam” i imam veliku želju pokazati je svima, jer to je pjesma koja svakako zaslužuje maksimalnu posvećenost kad je promocija u pitanju. Reakcije su fantastične i hvala svima koji su pozitivno komentirali i na bilo koji način učinili da pjesma dođe do što većeg broja ljudi. Jako je bitno vjerovati u to što radiš, a to je definitivno ovog puta slučaj.
Koliko se Vaša muzika kao solo umjetnika razlikuje od one koju ste stvarali sa „Knock Outom“?
– Mislim da tu nema neke bitnije razlike osim što sam ja zreliji pa su mi i pjesme samim tim zrelije. Meni je to nekako normalan proces i možda bi slušaoci mogli nešto više reći o eventualnim razlikama. Danas kad na koncertima sviram „Dođi“, pa odsviram „Avanturu“ ili „Novi svijet“, sve štima, nema nekih odstupanja, i što mi je posebno drago, ljudi konačno jednako prihvataju nove pjesme kao i stare hitove i sve je nekako sazrijelo.
Koliko često posjećujete rodnu Krajinu i da li su Krajišnici zaista ljuti kao što ih bije glas?
– Ma mi Cazinjani, smo ti merhametli ljudeskare i nikad nisam shvatao taj stereotip “ljuti Krajišnik”, kad sam ljutih ljudi upoznao svugdje više nego u Krajini. Krajše su nadaleko poznati po svojoj dobroti i stvarno sa ponosom nosim taj epitet. Svakako mi blizina sjeverozapada Bosne dozvoljava da sam kod kuće skoro duplo brže nego što sam to mogao biti iz Sarajeva, tako da se ta veza svakako zadnjih godina prilično obnovila.
Učestvovali ste i u stvaranju tuđih karijera. Koju pjesmu biste voljeli da ste snimili Vi, a ne neko drugi?
– Pa puno sam dobrih pjesama dao drugima, i kad se upustiš u to, nema kalkulacije jer svako hoće najbolje od tebe, a ja sam se to uvijek maksimalno trudio i dati, što svakako nije jednostavno. Svaka moja pjesma ima i neki moj kod, i dosta demo snimaka koje sam ja pjevao zvuče puno uvjerljivije nego konačne verzije nekih izvođača, a svakako bilo je i izuzetaka. Recimo, majstori poput Tonyja Cetinskog i Jacquesa Houdeka dobro odrade svoj posao, tako da su mi pjesme “Sigurni” i “Putujemo snovima” koje su snimili sa duom Erato sigurno jedan od svijetlijih primjera kako mogu zvučati moje pjesme kad su pravi igrači u igri.
Hoćete li opet praviti pauze ili ćemo ipak imati vremena da uživamo u Vašoj muzici?
– Najavio sam malo veći fokus na solo karijeru što svakako znači još najmanje jedan ili dva singla do kraja godine, a razmišljam lagano i o albumu, ali kao što sam i rekao, nigdje ne žurim. Svakako ću puno svirati i to mi je trenutno primarni cilj. Planiram i koncerte, prvo po manjim mjestima u BiH, a onda bih to volio zaokružiti sa nekim malo većim pričama u većim gradovima. Sa bendom ovih dana marljivo povezujemo pjesme u jedan lijep dvosatni koncertni set i iskreno se veselim druženju sa publikom.
Koji su Vaši planovi za skoriju budućnost?
– Definitivno rad na novim pjesmama.Sa svojim producentom Mahirom Sarihodžićem već radimo na novom singlu i uskoro bi trebali u studio da dovršimo posao, tako da je “Kad u ovu ljubav sumnjam” tek pravi početak onoga što slijedi, ali opet kažem žurbe nema i bitno mi je da uživam u tom procesu, jer pored rezultata tj. feedbacka publike na ono što radiš, mislim da je to najvrijednije šta čovjek može dobiti iz bavljenja sa ovim poslom.
Koji je Vaš porok?
– Lijepo je doći u period u životu i reći, nemam nekih specijalnih poroka. Duhana i alkohola sam se davno ostavio, živim zdravo i istinski uživam u tim životnim kvalitetima. Tu i tamo pretjeram sa šećerom pa me grize savjest i skoro pa bih mogao reći da mi je to porok.
