Nova pjesma Kemala Hasića „Ružan san" ovih dana je aktuelna. Pjevač je snimio i spot, a podijelio je sa nama razmišljanja o estradi, rijaliti šou programima. Daje i neke korisne savjete mlađim kolegama i poručuje da je kafana najveća škola za pjevače.
Kako si zadovoljan novom pjesmom „Ružan san"?
– Uvijek sam zadovoljan. I kada nešto nije onako kako treba uvijek kažem, Bože moj biće bolje! Pjesmom sam zadovljan, a to je opet neka šuplja priča jer svi pjevači to govore za svoje pjesme. Ako Bog da, vidjet ćemo za nekoliko mjeseci jesmo li zadovoljni i kako je pjesma prošla.
Pjesma je neobičnog naslova. Zašto?
– To ćeš morati da pitaš autora. Meni se dopala ta priča, kako je on ostavljen i kako bi volio iz tog životnog poraza, koji je doživo taj neko u pjesmi, da sve bude ružan san i da ništa od toga nije stvarno.
Da li se tebi dodogodila neka takva slična priča?
– Nažalost, ja sam imao puno ružnih situacija u životu. Bilo je dana da sam se budio i molio Boga da realnost nije takva kakve jeste i da je sve to samo ružan san.
Sve tvoje kolege se žale da su vremena jako teška na estradi. Kako se tebi čini situacija?
– Jesu, vremena su jako teška i to je činjenica. Međutim, nisu teška vremena zato što nema novca, nego su teška zato što smo loši ljudi.
Šta treba uraditi da se to promijeni i bude drugačije?
– Da budem iskren, meni je tih mladih ljudi koji tek počinju malo žao! Oni nemaju priliku da prođu pravu, kafansku školu kakvu smo mi prošli. Ono što smo mi učili u kafani za godinu dana pjevajući, oni neće ni za deset godina.
Kažeš da je važna ta kafanska škola…
– Ponosno govorim da sam ja posljednja generacija pjevača koji su došli iz kafane, gdje su pjevali svaku noć i napravili nešto u svojoj karijeri. To vam je isto da postanete hirurg, a niste završili medicinu, nego samo srednju medicinsku školu i mislite da ste sve savladali, a to nije isto.
Da li postoji neko na estradi ko te nervira?
– Ne, ne nervira me niko na estradi. Mene samo nerviraju loši ljudi, nacionalisti, fašisti, a njih ima svugdje i u svim profesijama. Od intelektualaca, profesora, doktora, pa do pjevača.
Svi danas grade karijeru na nekim skandalima. Ti nisi od tog posla. Kako se boriš protiv skandala?
– Dvadesetak sam godina na estradi, čak i više, i smišljam neki skandal, pa kad smislim javiću se.
Koliko ti je važna podrška porodice?
– To je najvažnije. Bez toga nema ništa.
Jesu li oni tvoji najveći kritičari?
– Što se tiče te neke umjetničke strane, ja ne slušam nikoga. Vrlo sam svojeglav i radim ono što sam zamislio i onako kako sam zamislio, i tu sam čak i onako bezobrazan. Kad se ogriješim sa one ljudske strane onda su oni tu da kažu, pogriješio si i bio si kakav ne treba da budeš.
Koliko pratiš pjevačka takmičenja?
– Kad pogledam kako sve izgleda, da je toga bilo u moje vrijeme kada sam počinjao sigurno da bi se prijavio. Međutim, vidim da mladi žive u jednoj velikoj zabludi. Ne pravi se zvjezdani status na taj način. To može biti kratkog daha. Ako ne rade na sebi, ne dokazuju se na živim nastupima, ne budu ono što su bili na televiziji, jer mediji vrlo često prevare publiku. Dođe publika na živi nastup, a onda se razočara jer shvate da to nije to. Isto tako može bit suprotno. Mediji o tebi daju lošu sliku, a ti se nešto sasvim drugo.
Da li bi se prijavio u neki rijaliti?
– Ja tu ne vidim nikoga da gradi karijeru. Samo vidim one koji pokušavaju da ožive mrtvog konja.
Da li bi učestvovao da ti ponude neku dobru svotu novca?
– Ne, nikada! Neka probaju da ponude te svoje nemoralne ponude, pa će vidjeti da nemaju novca da me plate za učešće u takvom programu.
Šta može da očekuje publika u narednom periodu?
– Publika voli stare, dobre pjesme. To pjevam na nastupima. Od mene može da se očekuje puno nastupa, dobrih pjesma, dobrih djela i pozitivne energije. Potrefi se u zadnje vrijeme dobra publika koja baš voli da čuje takve pjesme, a ja to i dajem. Ove danas pjesme, „rke-krke", da ih tako nazovem, ne traju dugo i publika se toga zasitila. Popularnost takvih pjesma traje dvije minute koliko traje i pjesma. Publika to brzo zaboravi i nema te više.
