Ivan Ivanović Đus progovorio je o djevojkama, a onda i priznao da ga iste ne jure više po društvenim mrežama kao ranije. On ne voli “plastiku” koja je sve zastupljenija među pripadnicama ljepšeg spola, ali ipak priznaje da ponekad neka plastična operacija može i lijepo da izgleda na ženi.
Jesu li nam društvene mreže više odnijele ili donijele?
Žestoko odnijele… Nekada sam se nalazio sa djevojkom na pet dana unaprijed zakazanom mjestu. Fiksni telefonski razgovori su trajali i po nekoliko sati. Lijepili smo video-kasete kad pukne traka, gulili audio-kasete i preslušavali po milion puta, slušajući ih na određenom mjestu, pa iznova i iznova. Danas je sve pljas pljas, i ćao.
Spopadaju li te žene po društvenim mrežama ?
Citiraću jednog mog prijatelja: “Djevojke bježe od mene ko od đavola”. Šalu na stranu, ali na društvenim mrežama mi uglavnom stižu poruke u vezi sa mojom muzikom, a za to mi Instagram i služi. Jeste, ponekad dobijem kompliment, i to je lijepo. Inače, više me prati priča da sam arogantan, namršten, sada i sjed i čupav, što je opet lijepo. Bolje to nego da važim za nekog ljepotana koji slama ženska srca, pa da me uguše.
Estetska hirurgija ili prirodna ljepota? Da li su se vama muškarcima smučile “plastične” žene?
Uvijek samo priroda. Bez pravog izraza i rada mišića i tkiva nema osmijeha, nema mrštenja. Ribe izgledaju kao da im je tata isti lik, a i jeste jer ih isti hirurg radi… Mada, nekad i dobro ispadnu. Jedino mi nije jasno da devojke prije 35-40 godina rade plastične intervencije? Na kraju krajeva, svi smo mi ljušture, a duh je ono sto je vječno.