Ako u popodnevnim časovima prošetate sarajevskom Ferhadijom, sigurno je jedino to da ćete vidjeti Suvada Veletanlića. Momak koji je 2007. godine izašao na ulicu i počeo plesati, već devet godina svojim nesvakidašnjim pokretima i zanimljivim detaljima uveseljava Sarajlije, ali i turiste iz raznih dijelova svijeta.
– Ples kojim se bavim zove se „Jii Ćoouu“. Prve korake sam načinio već davne 1998.godine, a aktivno sam počeo 2007. kada sam prvi put stao na ulicu, pustio muziku i naočigled prolaznika počeo da plešem. Iskreno, prvog nastupa se više i ne sjećam – počinje svoju priču Suvad.
Svjestan je da svojom pojavom privlači pažnju pa se tako nije iznenadio kada je jednog dana dobio ponudu da se pojavi u spotu popularnog bh. benda „Dubioze kolektiv“.
– Momci su veoma profesionalni i rado sam pristao da učestvujem u snimanju hita „Kokuz“. Bilo je nekih ponuda i prije i poslije „Dubioze“, ali nekako se na kraju sve izjalovi. Ne znam je li do mene ili do njih, ali sve završi na praznim riječima. Da moj ples ipak dopire do ljudi koji ga znaju cijeniti govori i činjenica da sam se pojavio u filmu naše poznate rediteljice Jasmile Žbanić – iskren je Veletanlić.
Na njegovom repertoaru se nađu razni muzički žanrovi od tehno, rok do hip hop muzike, ali turbfolka ipak nema.
– Moja muzika je tehno. Nekad nešto i pomiješam, nađem na Youtube-u neke remikse i obrade koji se uklope u moje pokrete, ali zaista nemam niti jednog plesnog pokreta za turbofolk. Mislim da oni koji slušaju turbofolk imaju i svoj ples uz njega . Žalosno je što mnogi misle da sam nadrogiran i da zbog toga dolazim svaki dan ovdje. Ne znaju ljudi da drogi u mom životu nema mjesta – priznaje Suvad.
Iako pleše svaki dan, od plesa ne može živjeti.
– Bavim se nekim drugim fizičkim poslovima kako bih dodatno zaradio. Čak sam odlazio i preko granice, ali ni tamo se nisam baš proslavio. Već dugo godina pokušavam da osnujem školu plesa, šaljem molbe na sve strane, ali odgovora nema.Odavno tražim i dvije pomoćnice koje bi plesale sa mnom, ali i to je veoma teško. Ljudi neće ni da pokušaju. Mene to ipak ne sputava, dovoljna mi je moja muzika, ona mi je jedina sigurnost u današnjici – kaže on.
Dok smo vodili razgovor sa Suvadom, nismo mogli a da ne primjetimo kako se ljudi zadržavaju u njegovoj blizini i zanima ih šta „plesač“ ima za reći. Poneko ubaci koju marku u kutijicu ispred njega, a on samo odmahuje glavom.
– Morao sam dobro oblijepiti ovu kutiju zbog pokvarenih ljudi. Desi se tako da neko priđe i stavlja mi pare u nju, a ustvari sebi uzme više nego što je ubacio. Kradu me na moje oči. Šta ću, samo se nasmijem – završava svoju priču Suvad.
