Svojevremeno je Osman Hadžić bio jedan od najpopularnijih pjevača regiona, a njegov hit, danas se već može reći evergrin "Ti mene ne voliš", sinonim je uspjeha ovog pjevača.
Nisam nestao
Mada mnogi misle da se Osman izgubio sa estrade, on je na njoj itekako prisutan. Putuje iz grada u grad, iz države u državu, a njegovi mnogobrojni fanovi prate ga u stopu. Tako je bilo i na nastupu u njemačkom gradu Offenbachu, a prije nego je izašao pred mnogobrojnu publiku razgovarali smo sa ovim još uvijek mladolikim pjevačem koji još i danas svojim izgledom plijeni žensku publiku.
– Valjda mi godine idu u prilog, pa i ti neki geni, a i moram da priznam taj neki mir kojeg imam u privatnom životu. To je sve ono što čovjeka čini sretnim, a kada je čovjek sretan i zadovoljan onda se to odražava i na fizički izgled. Sve u svemu kako privatno tako i poslovno sam veoma zadovoljan –rekao nam je Osman na početku razgovora.
Danas je dosta novih pjevača, dosta dobrih mladih estradnjaka i previše onih koji po svaku cijenu žele da postanu popularni. Kako ti izlaziš na kraj sa konkurencijom?
– Ako je konkurencija zdrava, fer i korektna onda je dobro što je ima, a često nije tako. Mnogi udaraju džonom, a isto tako sve im se to jednom vrati kao bumerang. Uvijek vraćam sa dobrim pjesmama, a uskoro će biti objavljena jedna nova koja ima za sada dva naslova, a jedan je upravo vezano za ovaj naš razgovor „Dugo me nije bilo". Pjesmu je radio Siniša Ličina iz Novog Sada koji mi je radio i pjesmu "Pakuj se moja nevjero".
I ti radiš nove pjesme u Srbiji ili Vojvodini kao i većina pjevača koja su iz BiH. Zašto je to tako?
– U BiH nesumnjivo ima dobrih autora i sa većinom sam i sarađivao, ali uvijek idem za dobrom pjesmom. Ko mi ponudi dobru pjesmu ja sam tu, nije bitno da li je BiH, Srbija, Hrvatska… Imam još jednu pjesmu koja je gotova, a koju sam radio u saradnji sa Perom Stokanovićem koji je napisao moj veliki hit „Ti mene ne voliš", pa „Titanik". Možda čak do jeseni realiziram i kompletan CD mada se više ne isplati izdavati CD-e.
Šta te ipak svih ovih godina održava na površini?
– Prije svega dobre pjesme i taj neki moj minuli rad. Već 25 godina ulažem u dobre pjesme, ulažem u sebe, nemam iza sebe nekih skandala, a što se opet sve to ne bi moglo reći za mnoge moje kolege, čast izuzecima. Činjenica da je ljudi odnosno kolege i koleginice koji se bave skandalima i koji sami iniciraju te neke izuzetno ružne priče, bolje plivaju na površini od nas koji tome nismo skloni. A, upravo mi koji ne iniciramo te skandale lične prirode medijima nismo interesantni, te se o nama piše samo kada imamo dobru pjesmu. A, po meni dobra pjesma je više cijenjena od skandala bez obzira koliko on ružan i loš bio.
Da li bi u slučaju potrebe da dođeš na naslovnu stranu ili da budes udarna vijest u TV emisijama bio spreman izmisliti sklandal lične prirode kako to rade neki iz tvoje branše?
– Nikada! Iskreno, nikada nisam nazvao nekog urednika printanog ili elektronskog medija da budem gost, da dobijem naslovnu stranu. Meni se sve to dešavalo uz put, spontano. Uvijek je pjesma bila ta koja je na neki način krčila moj put ka uspjehu.
Pratiš li današnja dešavanja na estradi?
– Što mogu da pratim to i znam, a sve ostalo ne. Iskreno, u stanu nemam ni satelitske antene ni resivera da bi pratio naše programe, a to sam uradio namjenski. Prvo, nemam potrebe za našim programima jer volim fudbal baš kao i moji sinovi, pa mi pratimo i gledamo fudbalske utakmice. Danas postoje društvene i socijalne mreže, pa ko me zanima toga i pronađem, pa se informiram. Ali, činjenica je da mladih talenata ima itekako mnogo, jako dobrih. Njihova prednost je ipak u tome, prije nego što postanu poznati sa njihovim vlastitim pjesmama, postanu poznati sa tuđim pjesmama. Tako da je to mnogo lakše već u vrijeme kada sam ja počinjao, kada sam morao snimiti album da bi se saznalo za mene.
Zrelije godine
Da li to znači što nemaš TV kanale sa domaćeg govornog područija, želiš uzapravo da zastitiš vlastite sinove od raznih budalasšina, starleta i loših rijaliti programa?
– Ma, svaka ti čast. Kao da si mi misli pročitao. Drago mi je što si to konstatovao. To je zaista tako. To je posebno bilo bitno kad su bili manji, a sada kada su već veliki za to više nema potrebe. Sve to ih ne zanima. Od malena sam se trudio da ne budu dio tog svijeta, da budu svoji, da krenu nekim drugim putem, koji će biti stabilniji i normalniji. Moja dva sina su sportisti, kćerka je završila menadžment, sada radi master u Berlinu,cstariji sin završava Sportsku akademiju ove godine, mlađi igra fudbal. Poželio bi im da budu prije svega dobri ljudi, da budu odgovorni prema onom što rade, a siguran sam da hoće. Od mene su to mogli sve da nauče i još uvijek uče.
Seks, droga i estrada?
– Sve troje idu jedno uz drugo. Vjerovatno to ovim mlađim danas više inponuje nego nama starijim pjevačima. Pjevač sam u zrelijim godinama, znam šta hoću, mogu, a šta ne. Ne borim se da steknem ime, već ga imam. Danas se skoro svi skidaju, seksi oblače, što žene što muškarci, samo da bi bili zapaženi. Ja danas mogu da biram gdje ću da nastupim gdje da se pojavim, što ova današnja generacija nema baš previše izbora da bira. Idu, ma gdje da ih pozovu, pa onda tu ima svega i svačega, od seksa do droge.
Kupio si stan u Štuttgartu, djeca ti se školuju a i ti već duži niz godina živiš u Njemačkoj. Da li sebe smatraš dijasporcem i da li je teško ostati i opstati na estradi kada djeluješ iz neke treće zemlje?
– Meni to nikada nije predstavljalo neki problem, ali valjda sa godinama mi malo teže padaju ta putovanja danas. Sada bi mi možda bilo lakše da živim u Bosni. Međutim, kako čovjek stari, sve vise razmišlja o svom kraju, gradu, državi u kojoj je rođen, dakle sve više razmišljam o definitivnom povratku. Ali, sa druge strane tu su moja djeca koja svoje karijere grade u Njemačkoj, pa se onda opet teško od svega toga odvojiti. Moja velika želja je napraviti negdje u Bosni neki ranč i da budem sam sa životinjama.
Nakon 25 godina na estradi, možeš li danas za sebe reći da si sretan, bogat i zadovoljan?
– Apsolutno. Od života sam dobio više nego što sam očekivao i tražio. Kada bi sebi mogao sa nekim normalnim poslom omogućiti sva ta putovanja? Obišao sam skoro cijeli svijet najmanje deset puta, upoznao razne ljude, sklopio mnogobrojna prijateljstva u skoro svim zemljama svijeta. Moj rahmetli dedo mi je svojevremeno govorio: "Pa ti sine Osmane imaš u svakom gradu kuću", a ja danas mogu reći da u svakom gradu imam bar po deset kuća.
Da li to možda znači da u svakom gradu imaš i po jednu ženu?
– (Smijeh). E to nemam. Imam jednu i to mi je dosta.
