Anabela Atijas, popularna pjevačica otkriva kako slavi treću godišnjicu ljubavi sa suprugom Andrejom, na koji način vaspitava svoje kćerke i da li je spremna da se po četvrti put ostvari u ulozi majke, ali i o tome zašto se vratila u Beograd.
Sladak umor
– Andrej je bio taj koji je napravio prvi korak, a njegova podrška i želja bile su presudne da presječemo i preselimo se. To sam odavno priželjkivala, ali sada su se konačno složile sve kockice. Veoma sam sretna zbog toga što smo ponovo u Beogradu, izuzetno sam vezana za ovaj grad u kom sam od svoje šesnaeste godine i ovdje sam sve stekla. Osim toga, zbog prirode posla kojim se bavim, Beograd mi je centar dešavanja. Mada, da budem iskrena, malo sam se i odvikla od brzog života. U Sarajevu je potpuno drugačiji tempo, mnogo je mirnije i opuštenije, što mi je veoma prijalo posljednjih godina. Sada je vrijeme za promjene i bez obzira na brži ritam, na kraju dana imam svoje najmilije na okupu i to mi najviše znači.
Šta pamtiš iz 2015.godine?
– Nisam neko ko pamti loše trenutke u životu. Po tom pitanju veoma sam čudna jer ne mogu ni da se sjetim šta me je to potreslo. Uvijek se trudim da sve negativno zaboravim i da se sjećam samo lijepih i dobrih momenata. Pamtim sve po pozitivnim stvarima, a kao i svaka dosadna mama, razmišljam o maloj i velikoj maturi svoje djece, o njihovom školovanju. Mnogo sam željela da se Luna upiše na fakultet, uspjela je u tome i to mi je bilo jako bitno. Iskreno, priželjkujem da i naredna bude dobra na poslovnom planu, zato što sam posljednje tri mnogo zabušavala. Bila sam posvećena porodici i to je bila moja želja. Naravno da me je to ispunjavalo i činilo sretnom jer sam maksimalno bila uz svoju djecu i muža. Sada se punom parom vraćam na scenu, imam mnogo snimanja, što vezano za novogodišnje emisije, što za nastupe. Pomalo sam i umorna, ali to je sladak umor.
Pamtiš li novogodišnje nastupe?
– Svaka nova godina mi je radna, jedino sam pauzirala kada sam bila trudna sa Blankicom. I ovu novogodišnju noć provela sam sa publikom, nastupajući na Crnogorskom primorju i, nažalost, nisam je proslavila sa djecom i suprugom. Ipak, oni dobro znaju kakav je moj posao i svi smo navikli na to. Moji su doček proslavili u Dubrovniku, Andrej nije išao sa mnom u Crnu Goru jer sam željela da i on uživa to veče, tako da smo imali nedjelju dana samo za odmor. Trudimo se da nam uvijek bude lijepo, nekada nam je sasvim običan dan mnogo bolji nego bilo koji praznični jer uživamo u svojoj porodici i našem braku.
Imate li neki praznični ritual?
– Imamo ritual da u dnevnoj sobi napravimo diskoteku, pustimo muziku, uživamo u pjesmi, igri i sjajno se zabavljamo. Volimo ujutru da se mazimo i valjamo po krevetu, da se igramo sa Blankicom koja nam je svima upotpunila živote. Ona je naš centar svijeta i često kažem da se s razlogom rodila kako bi nas tri još više zbližila. Luna, Nina i ja oduvijek smo bile bliske, ali nedostajalo nam je to nešto, nismo znali šta sve dok Blankica nije došla na svijet. Budući da je najmlađa, svi joj udovoljavamo i ispunjavamo želje. Ja baš želim da je razmazim, ali ljubavlju, jer sam i sama bila pomalo razmaženo dijete. Mislim da zbog toga nisam odrasla u lošu osobu. Dijete treba razmaziti ljubavlju, igrom i osmijehom, svim nematerijalnim stvarima.
Kako se snalazi Andrej u ulozi oca?
– Odlično, što se vidi i po nama jer nam ne silazi osmijeh s lica. Ništa mu nije teško da uradi za nas i ne mogu da mu nađem nijednu zamjerku. Mi smo se podjelili, ja sam zadužena za treniranje strogoće, jer je Andrej osjetljiv na Blankicu i samim tim popustljiviji, pa nekada moram da zavodim red kad su djevojčice baš nestašne. Andrej je od starta onaj dobri policajac, a čak i kada treba da im nešto zabrani, on to ne može – kaže da će mu srce pući, tako da sam ja preuzela ulogu lošeg policajca. Bez obzira na sve, uvijek sam se trudila da s njima imam drugarski odnos, da o svemu otvoreno razgovaramo, da među nama nema tajni i da ih naučim da od mene ništa ne treba da kriju. Važno mi je njihovo mišljenje i često ih pitam za savjet. Inače, Andrej i ja uvijek se dogovaramo kada je riječ o vaspitanju djece, podržavamo jedno drugo i sve odluke donosimo zajedno.
Šta su kćerke naslijedile od tebe?
– Svaka je posebna na svoj način, a jedino što su naslijedile od mene jeste emotivnost. Iako je velika razlika između njih, one su izuzetno vezane, što me veoma raduje. Među njima nema rivaliteta, naprotiv, veoma su nježne i pažljive jedna prema drugoj. Najmlađa kćerka uživa u Nininom društvu, dok je ona oduševljena što je dobila sestru o kojoj može da brine. Blankica je hiperaktivna, uvijek voli da bude u centru pažnje i veoma je radoznala. Nina je umjetnički tip, obožava muziku, igru, a zainteresovana je i za gimnastiku. Veoma je gipka i savitljiva, pa često po kući pravi i izvodi razne akrobacije. Takođe, izrazila je želju da počne sa ozbiljnijim treninzima. Luna je već velika djevojka, ima svoj život, svoje društvo, svoja interesovanja, kao leptirić je, ne drži je mjesto.
Čega se plašiš kada je odgoj djece u pitanju?
– Najviše se plašim loših ljudi i njihovih nasljednika, zato što se djeca reflektuju kroz roditelje. Tu i tamo čujem neki ružan komentar na račun svoje djece ili grube riječi i to me veoma pogađa, pa sam počela više da obraćam pažnju kako se to odražava na moju djecu. U početku sam mislila da one treba da se povuku u situacijama kada ih neko uvrijedi, što sam im i savjetovala da rade, ali sada sam to počela da mjenjam. Shvatila sam da moja djeca ne mogu stalno da se povlače kada su napadnuta, a sada ih učim da se uvijek bore za svoja prava, da ne daju na sebe, da nikada ne diraju prve, ali da se brane i da uzvrate kada je to potrebno.
Kako planiraš provesti odmor?
Složene kockice
– Budući da sam radila na dan naše godišnjice, nakon praznika Andrej, Blankica i ja putujemo na Tenerife. Radujem se našem zajedničkom odmoru i jedva ga čekam, zaista ćemo uživati u njemu. Da budem iskrena, proletjele su mi ove tri godine u braku. Dosta toga se dešavalo, oboje smo često bili na putu, selili smo se, nije baš bilo lako. Izdržali smo brojna iskušenja i pobijedili sve prepreke koje su samo učvrstile našu ljubav. Uz Andreja sam sazrela i ojačala, sve kockice su mi se složile, sada sam mnogo sigurnija i mirnija.
Imate li planove za proširenje porodice?
– U januaru punim četrdeset prvu, a imam kćerku koja ima dvadeset godina. Mislim da sam završila sa rađanjem, ali nikad ne reci nikad. Ipak, za sada ne planiram četvrto djete.
Razgovorom rješavamo probleme
Desi li se da se ti i Andrej nekada posvađate?
– Kao i u svakom odnosu i mi se ponekada posvađamo, ali otvorenim razgovorom rješavamo sve probleme. Ponekad se desi da se naljutim, pa šutim ili jedno drugo ignorišemo, ali to nikada ne traje dugo. Kada ohladimo glavu i smireno kažemo sve što imamo, lako se nađe rješenje za sve. Bitna je komunikacija, poštovanje, razumjevanje, kompromis i, naravno, ljubav bez koje nema ničega.
