Kraj prošle godine Dženan Lončarević „začinio“ je novim albumom. Nekako je, kaže, želio svojim fanovima nešto pokloniti pa se odlučio da to bude album. I to album sa čak 17 pjesama.
Iako će neki i pomisliti da je album nastao nasilu, preko noći, ipak griješe. Dženan je na njemu radio pomno, neke pjesme snimao više puta, neke čak snimljenje nije ni ubacio u ova „Dva su koraka“, a opet neke su „upale“ u zadnji tren.
Iako se može pohvaliti sa veoma kvalitetnim autorima koji su „umješali svoje prste“ na ovom albumu, ipak ga je obilježio Saša Milošević Mare.
– Saradnja sa Sašom Miloševićem Maretom je došla potpuno spontano. Upoznali smo se preko zajedničkog prijatelja Brace, koji je i prvi čovjek kojeg sam upoznao kad sam došao u Beograd i koji mi je pružio ruku podrške…i tako mi Braco jednog dana reče „vodim te sutra kod Mareta, on ima pjesmu za tebe“. Bila je to pjesma „Pamuk usne“ i od tada kreće naša saradnja…koja se zasniva na broju 10, pardon 11, jer jednu pjesmu nismo snimili. Riječ je o numeri „Kad zagrmi nebo“ ili „Bebo“, ne znam ni sam kako bismo je nazvali, ali bilo mi previše da na albumu od 17 pjesmama imam još jednu Maretovu životnu priču – kazao nam je Dženan, s kojim smo ugodno ćaskali u klubu „Coloseum“, gdje je Sarajlijama upriličio promociju svojih pjesmama.
Kada pogledamo 17 pjesmama, jednu Maretovu nije ubacio…a ipak imao je čak 20 spremnih numera…pomislili smo da numerologija ima značajan uticaj u njegovom životu…i da mu je 17 možda sretan broj, međutim, Dženan kaže da ne vjeruje u numerologiju već je nekako išao po ličnom nahođenju…ali da i 17 i 18 i 19…i 1 i 2 i 3… jednostavno svi brojevi su mu sretni. Jer on je sretan i ispunjen čovjek. A kako i ne bi bio sretan kada ima tolike fanove koji ga vole.
Otkrio nam je da su neke pjesme nastale i prije tri,četiri godine i ko zna iz kojih razloga su one čekale ovaj momenat. Kao što ove koje su ostale, čakaju svoje vrijeme.
– Mislim da sam napravio jednu jako lijepu priču. Čak i redoslijedom kojim idu. Iskreno, nemam običaj slušati svoje pjesme, nikad nisam…ali zanimljivo, ovaj CD često slušam, i nisu mi dosadne pjesme.
Koja ti j od njih najdraža, u kojoj se najviše pronalaziš?
– Ne bih da izdvojim nijednu pjesmu. Jako mi je drag cijeli album i svaka pjesma. I u svakoj se pronalazim. Uvijek postoji jedna rečenica koja me veže za neko vrijeme, neku osobu, neki događaj… Evo ova koju sada slušamo zove se „Nije zlato da izblijedi“, čiji je radni naziv bio „Mona Liza“ i ima riječi koje me diraju. Dugo sam radio na albumu, ispravljao, mijenjao, dodavao i zaista sam se puno posvetio svakoj pjesmi. Čak sam i svirao na ovom albumu, što nisam nikada do sada. „Pamuk usane“ je bila prva pjesma, pa eto da stavim da mi je ona jedna od dražih.
Ipak, u današnje vrijeme kada se pjevači teško odlučuju uopšte snimiti album jer je neisplativo „veliki je zalogaj“ prije svega snimiti 17 pjesama, a još veći gotovo cijeli album, tačnije 16 pjesmama dati u video zapisu.
– Moram priznati da ja nisam radio neke filmske priče. Stvarno svaka čast onima koji snimaju takve spotove, imao sam ih i ja…i imaću ih, ali sada sam samo želio da pjesme žive, a uvjerili smo se da žive samo one koju prati spot. Ovo su neki art-vorkovi, takozvani plejbekovi malo bolje napravljeni. Ovoga puta je Vedad Jašaravić, s kojim imam odličnu saradnju, napravio nešto odlično. Pokazao se najekspeditivnijim. On je uradio stvar koju ne znam ni sam kako…on je u srijedu, četvrtak i petak snimio 13 spotova, jer tri su već ranije bila urađena,i u ponedjeljak je sve bilo montirano.
A šta je sa tim sedamnaestim? Opet mi se igraš sa tim brojkama, i samo jedna pjesma ostavljena bez spot, zašto?
– Pjesma „Bezgrešna“ nije ni trebala da se nađe na albumu. Nekako mi je bila previše kafanska, ali eto upala je u posljednji čas… E za nju ćemo onda uraditi i spot koji će imati tu atmosferu. Scenario za spot je već napisao Mare.
Sarajevo…a s njim i Hayat, među prvim promocijama…
– Hayat produkcija je definitivno najjača produkcija na prostoru BiH i imaju tu neku priču i taj profesionalni dio na višem nivou od drugih producentskih kuća. Nekako im je sve izdefinisano i zna se ko šta radi, a ja volim kada je to tako jer sam i ja jako praktičan i precizan. Moram priznati da mi je Hayat uvijek davao podršku bez obzira na sve ali od sada je to malo profesionalnije. I mislim da će to tek sada imati jako dobru priču.
A Sarajevo… ne znam da li bih mogao da kažem da mi je preče od Prijepolja ili Prijepolje od Sarajeva. A moram da se osvrnem i na ono što se zove Beograd jer i Beograd je grad koji mi je dao veliku šansu i pružio sve ovo što se zove Dženan Lončarević. Ali, Sarjevo je grad u kojem sam ja odrastao uporedo sa Prijepoljem. Sarajevo mi je dalo onaj muzički pečat, gdje sam imao prve svirke, grad u kojem sam završio srednju muzičku školu, čije profesore pamtim. A nažalost, nikako mi se ne da da svratim do škole u nadi da ću sresti nekoga i vratiti sva sjećanja. Ali, eto, nedavno sam sreo jednog drugara… pričali smo o maturi i nadam se da će se organizovati i da neću biti zaboravljen… a ja ću se rado odazvati pozivu i doći.
Mnogi su na promociji zanijemili kada si izgovorio rečenicu “na ovom albumu nema hita“. Neki su prokomentarisali da si preskroman, ali nam ti pojasni šta si tačno mislio.
– Moram priznati da sam se samo našalio na jedan komentar koji sam nedavno pročitao, a on glasi: „Ovaj Dženan mi je stvarno super, fino pjeva, ali nikako da ima hit“. Nasmijalo me to, ali i ražalostilo koliko danas ljudi gledaju ljude po, recimo, oblačenju i imaju li mindžušu u uhu, a ne po karakteru. Tako i u našem poslu, pjevač se gleda po tome koliko ima pregleda na „YouTubeu“. A svi znamo i kako se može doći do njih…pa zato kažem ja nemam hit, jer nikada neću kupiti preglede. Pa zato pod navodnicima kažem nemam hit, ali zato imam hit album.
I šta kažeš za ove koji imaju hit do hita?
– Ne bih da nazovem to lopovlukom, ali eto nek bude tako. Nikad nisam podržavao i ne volim ništa što je nepošteno, i da mi je najbliži rod, a čini nepravdu, progovorit ću pa makar na „koljeno“. Ne bih volio da bilo šta ili bilo kome uradim nepravedno. I u ovom poslu imaju legalne stvari kojima će se sakupiti pregledi, objavljivanje na društvenim mrežama i slično, ali kupovina… pa… prepoznat će se oni koji ih imaju. Neka se kite tim mionskim YouTube pregledima, mene ne zanimaju.
Eto „nemaš“ hit, ali imaš mali milion obožavateljki.
– Priznajem, jako volim kada na mom nastupu ima mnogo lijepih djevojaka. Jer one će privući i dosta muškaraca, a svi oni će napraviti dobar posao gazdi kod kojeg ja sviram. Volim da se priča zaokruži a ne samo meni da je dobro. Ali ipak najsretniji sam jer imam armiju malih ljudi…nikada neću reći fanova jer ne znam šta znači ta strana riječ, ali znam šta šta je armija onih najmlađih koji vole Dženana Lončarevića… Mojoj sreći nije bilo kraja kada mi je prije neki dan drugar doveo sina Lazara kojem su dvije i po godine i koji i ne priča kako treba ali zato zna moje pjesme, i zna nazive gitara na kojima ja sviram. Zadovoljstvo mi je kada me je graničar izveo iz auta da mi pokaže šta njegov Đorđe sluša… Djeca su najveće blago i oni najiskrenije prepoznaju šta je to hit.
Evo na samom smo „ulazu“ 2016. godine. Kakvi su tvoji planovi i hoćeš li se u njoj družiti sa sarajevskom publikom?
– Definitivno, 2016. godine radit ću veliku turneju…i definitivno zapjevati u Sarajevu. Sada ne mogu reći kada će to biti ali jedino što mogu obećati to je prostor, dakle Skenderija, jer nikad ne mogu zaboraviti svoj prvi nastup u toj dvorani. A sretan ću biti ako se ona ponovi…ništa mi više ne treba.
Nemaš više želja?
– Naravno da imam, ali ako ih kažem neće mi se ispuniti.
Šapni nam neku, nećemo nikome reći?
– Toliko je nekih planova, želja za uspostavljenje novih saradnji sa velikim imenima. Neke su već u fazi realizacije, a neke se i dogovaraju. Valjda kako na ovom albumu nisam imao saradnju sa bh. autorima imam želju i da to ispravim. Mislim da je još rano otkrivati ali biće svega… od saradnje sa velikim autorima pa do dueta sa jednim vrhunskim bh. muzičarem i pjevačem.
A kad smo kod dueta, evo upravo svira pjesma koja je trebala biti duet. „Samica za tugu“ i jako sam sretan što sam je na kraju sam otpjevao.
S kim si ga trebao raditi?
– Ne želim reći ime. U pitanju je hrvatska pjevačica koja nije prepoznala pjesmu, i bojim se da će se kajati.
Ne žalim ni pare za gitare
Gitatra mu je strast. Prijatelji kažu da mu se u kući ne možeš okrenuti a da ne „zapneš“ za neku.
– Imam 14-15 gitara, jako ljepih, kvalitetnih i dobrih gitara koje sviram da ne bude da ih samo skupljam. A ono što odsviram znam i da napišem, znam da pročitam note…i muzički sam potkovan što mi je drago. Volim gitaru i nekako mi to nije sve bacanje para, nije mi žao ni jednog dinara kojeg platim. Naravno, neke sam i dobio…a među dražim mi je prva gitara koju sam dobio od brata. Isto tako i jedna od čovjeka kojeg rijetko kad spomenem a vjerovao je u mene kad niko nije i stalno govorio „mali ti ćeš napraviti nešto u svom životu“ a on je Lato Bjelak, Prijepoljac koji živi sada u Belgiji, i ovom prilikom ga puno podravljam.
