U najluđoj noći ste u Beogradu. Da li postoji trema?
– S obizirom na to da je Nova godina i da smo već nastupali u Beogradu, ne postoji nikakve treme. Više je do isčekivanja i mala nervoza kako će sve proteći. Radujem se što ćemo imati prilike da se družimo svi zajedno sa publikom i fanovima. Veliki broj njih šalje fotografije ulaznica i govore da jedva čekaju.
Kako gledaš na činjenicu da ste trenutno najtraženiji na cijelom Balkanu, ali i da punite sve hale?
– Gledam na to tako što je sve došlo nakon godina i godina rada. Nije se ništa desilo od jednom, u muziku nismo uplovili juče, već idemo utabanom stazom skoro deset godina. Iskren da budem ne obazirem se previše na to, već se trudim da nastavim ka cilju. Radimo istim tempom, kako bi održali sve ono što smo prethodnih godina stvorili. Svaki put imamo veći cilj, a dok god ga bilo ko imao ispred sebe, težiće ka tome da raste. Presretni smo i zadovoljni, ali i dalje skormni.
Jel ste vjerovali u uspjeh?
– Nismo. Niko nije mogao da zamisli da dva momka koji su se bavili tom vrstom muzike, koja do sada nije živjela na prostoru Balkana u ovoliko nivo kao sada da će doživjeti uspjeh da se njihove pjesme za samo jedan dan od objavljivanja slušaju u milionima. To ne govorim napamet, svi to mogu da vide na “youtube” analitici. Desilo se šta se desilo i samo mogu da budem ponosan.
Da li je na početku karijere bilo onih komentara, “nećete uspjeti”, “za vas nema šanse”?
– Mi smo kao klinci počeli da se bavimo muzikom. Između trinaeste i četrnaeste godine smo uplovili u ove vode. Prelaz iz osnovne u srednju školu. I normalno odmah su uslijedile osude i niko skoro nije vjerovao da ćemo danas biti ovo što jesmo. Bilo je kritika, ali vremenom se sve to promijenilo. Sada oni koji su kritikovali daju podršku i hvala im na tome.
Koja su to bila omalovažavanja? Šta su vam ljudi govorili?
– Ništa strašno. Ono što svaki čovjek na našem podneblju prolazi kada samo pomisli da se bavi nečim što nije uobičajno za ovo podneblje. To je onaj momenat kada vjerujete u san, za koji na prvu pomisao mislite da nije moguće. Međutim, cilj te svaki put osvijesti i daje ti snagu da se boriš.
Sada kada ste uspjeli u muzičkim vodama, jel ste postali uobraženi?
– Najbolje znaju ljudi sa kojima smo odrasli i sa kojima provodimo svaki dan. Prema njihovim komenarima mi smo isti. Mada kada ti se desi da kao čovjek ustaneš na lijevu nogu ni sebi onda nisi drag, a kamoli drugom. Normalno da tada možeš ispasti uobražen ili bezborazan, ali garantujem da takav nisam. Ono što smo sigurno sačuvali od ranije, jeste sebe i da ostanemo isti. Možda nekada izgledamo bahato, ali to nam nije namjera .
Kako izgleda momenat kada se ti i Buba svađate?
– Prije bih to nazvao sukob mišljenja nego svađe. I sve se riješi za nekoliko minuta. Obično jedan popusti, ako vidi da je ovaj drugi malo manje upravo. Obično nađemo komprimis i zato nemamo velikih problema.
Obojica ste ostvareni, koje su vaše želje?
– Mogu da kažem da samo zdravlje, za sve ostale sam uvjeren da mogu sve sam. I to želim svima da imaju prije svega zdravlja, te onda sve ostalo.
Tebe i Bubu obično miješaju. I kažu “ne znamo ko je koji?”.
– Znate kako, baš je Buba prije neki dan rekao. Kaže: “nije mi jasno kako ne mogu da nas razlikuju kada sam od tebe teži 20-30 kilograma”. Suludo je komentarisati. Slatko mi je to što nas miješaju, ličimo jedan na drugog.
Pošto se skoro identično oblačite, da li vam se dešava da kradete jedan od drugu stvari?
– Dešavalo nam se da pomiješamo odjeću. Postoje momenti kada odemo u inostranstvo u kupovinu, kada dođemo na kasu desi se da smo pokupili maltene iste stvari. To nam se dešava slučajno i spontano.
Da li se kajete za neke postupke u žviotu?
– Nisam uradio ništa toliko strašno da bih se zbog nečeg kajao. Svi smo imali kroz život greške koje su se na kraju ispostavile kao škola. Dok god naučiš na nečemu, dok god može da bude pozitivna stvar mislim da nema potrebe za kajanje. Nismo grešnici da bi čovjek mogao da kaže kajem se zbog ovog ili onog.
Šta misliš o:
Rasti:
– Mi smo sa Rastom u kontaktu prije nego što smo došli do ovog nivoa. Čitavog života smo bili drugovi i podržavali se, a nikada nismo imali neke loše momente. Drugovi smo od malih nogu.
Zdravku Čoliću:
– Budući da smo mi Sarajlije, Čola je ovde u doba kada su moji roditelji bili mojih godina bio idol svima. O Čoli sve najbolje i veliko poštovanje.
Goranu Bregoviću:
– On je priča za sebe, svi znaju ko je Brega i koliko je veliki umjetnik. Nismo nikada razmišljali o tome da sarađujemo.
Željku Joksimoviću:
– Nabrajate mi sve velike umjetnike (smijeh). Za Joksimovića veliko poštovanje, jedan gospodin.
Đorđu Balaševiću:
– Balaševićevog sina sa skoro upoznao i imao prilike da vidim da je odraz oca. Omiljeni izvođač mojih roditelja, tako da sam kao dijete bio naučen da ga volim.