Mirza Selimović iz Srebrenika i nakon velike popularnosti u regionu uspio je da ostane svoj. Po mnogima nasljednik Zdravka Čolića otkriva koliko mu prija kad ga porede sa drugim pjevačima, da li mu se život promijenio od takmičenja i koji je njegov recept za uspjeh.
– Dosta toga se promijenilo ali u pozitivnom smislu što se i moglo očekivati. Imam mnogo više nastupa i mnogo više ljudi me na ulici prepoznaje i traži da se fotografišemo i to mi sve prija. U posljednje dvije godine desile su mi se najljepši momenti u životu: pobjeda u takmičenju, koncert nakon toga i izdao sam svoj prvi album – priča Selimović.
Koliko je bilo stresnih situacija tokom takmičenja?
– Sve je bilo stresno. Svaki izlazak na scenu, komentari žirija, iščekivanje glasova publike… sve je bilo dramatično. Imao sam veliku dozu treme prije svakog izlaska ali je ona nestajala kad sam se popeo na binu. Nekako se na toj bini osjećam kao svoj na svome. Uopšte mi nije problem da pjevam pred žirijem i publikom, naprotiv. Još mi je draže kad neko sluša ono što ja radim.
Da li si od malih nogu imao ambiciju da pobjediš u nekom muzičkom takmičenju?
– Još od obdaništa sam se isticao i vaspitačica me je uvijek izvodila da nešto pjevam i recitujem. Možda se već tada znalo da ću otići u tom smjeru. Do prije par godina se nisam profesionalno bavio muzikom već sam to radio iz hobija i drago mi je da je „Grand produkcija” prepoznala moju ljubav prema muzici i da sam sad tu gdje jesam.
Nemaš muzičko obrazovanje ali imaš li muzičke gene?
– Završio sam Opću Gimnaziju i sada sam pri kraju Građevinskog fakulteta. Nikad nisam uzimao časove pjevanja, tako da se može reći da sam samouk. Sam sam naučio da sviram gitaru, da se pratim i usavršavam. Možda sam muzičke gene naslijedio od majke koja je talentovana, a otac sluša dobru muziku tako da se sve nekako uklopilo.
Da li to znači da samo još nekoliko godina planiraš da se baviš pjevanjem i poslije prelaziš u inžinjere?
– Ne pada mi napamet da radim to. Planiram da završim Građevinski fakultet ali vjerujem da nikad neću da se bavim tim poslom. Želim da imam diplomu i da znam da sam nešto završio, a muzika mi je uvijek primarni cilj u životu.
Uživaš u popularnosti ili ti ponekad teško pada?
– Smeta mi kad ljudi u restoranu gledaju dok ručaš ili večeraš i činjenica da nemaš svoju slobodu. Kad vas neko posmatra non-stop morate da pazite šta radite. To mi je možda najčudnije u svemu, ali mislim da sam se navikao.
Koliko ti prija što ti stalno govore da ličiš na Zdravka Čolića?
– Ne smatram da je to vrsta komplimenta kada neko na nekog liči. Meni bi veći kompliment bio da mi kažu kako pjevam dobro kao neka velika pop zvijezda. Volim da budem ono što jesam.
Nedostaju mi komentari žirija
Kakvi su tvoji utisci o novoj sezoni “Zvezda Granda”?
– Super je nova sezona. Mnogo volim Zoricu Brunclik i Acu Lukasa. Ja bih nekako najviše volio i da su i oni tu ali i Jelena Karleuša i Marija Šerifović kao nove članice. Sjajni su stvarno svi i dali su neki poseban šmek takmičenju i to je ono što je i trebalo ove godine „Zvezdama Granda” i drago mi je da su tu gdje jesu. Ne vjerujem da bi mi nešto bilo teže u ovoj sezoni jer su sve to stručni ljudi. Malo mi nedostaje da se popnem na binu i čujem neke komentare od njih.
