Bosansku kahvu u lijepom ambijentu „Art kuće sevdaha” na Baščaršiji popili smo s neprikosnovenom interpretatorkom lijepe tradicionalne pjesme, sevdalinke Hasibom Agić.
Sretna majka
Uz njene interpretacije sevdalinki mnogi su se zaljubljivali, ćejfili, rastajali se, ispijali bosanske kahve, sladili se najljepšim tradicionalnim jelima….
Za Hasibu kolege imaju samo riječi hvale. Održala je i najviše humanitarnih koncerata kako u BiH, tako i u regionu. Cijeli rat pjevala je na prvim linijama, bila je pripadnik Armije RBiH, pri kasarni “Ramiz Salčin”, 101. Brigada.
Ova njegovateljica sevdalinke pored ljubavi prema muzici i umjetnosti, svoj život je posvetila i odgoju svoje dvije kćerke, Vezire i Mensure. Kako kaže, ponosna je majka jer su njene kćerke prije svega dobre osobe, intelektualke, a i podarile su joj tri prekrasna unučića, koji su njeni navjeći životni trofeji.
Ispijajući kahvu, naš razgovor trajao je satima, pričali smo o sevdahu, karijeri, privatnom životu i još mnogo čemu….
– Sevdah je osjećaj srca i duše. Sevdah je umjetnost i način života. Svaki čovjek‚ živi sevdah, neki sretnici to znaju prepoznati i vidjeti, a neki i ne – započinje naš razgovor Hasiba…
Kakva je situacija danas sa izvođenjem sevdaha, općenito muzike na estradi, komparirajte nam sadašnju situaciju i onu prije?
– Velika je razlika, moram vam kazati. No, dok je svijeta i vijeka sevdalinke će biti i sevdalinka će se interpretirati. Mi čuvari tradiconalne pjesme sretni smo što imamo svoje nasljednike, talentirane izvođače sevdaha. 80-tih i 90-tih godina kada sam nekako počinjala, postojali su orkestri, a pjevači su zaista bili pjevači. Ljudi su se zabavljali u kafanama i restoranima, slušajući ozbiljnu muziku. Pjevači su izvodili i sevdalinke, starogradske pjesme, romanse, novokompovane. Nije bilo tih nabrajalica, mislim na tekstove današnjih turbofolk pjesama. Pjevali smo uz orkestar, a danas se dešava da jedan čovjek „svira”. Nažalost danas samo jedan muzičar koji predstavlja orkestar, dešava se da na svirakama čak ni jedan ne svira, neko drugi obično odsvira, on samo ubaci fajl i sve to zvuči maestralno.
Zgrožena turbofolkom
Danas u diskotekama sve “pljušti” od turbofolka…Kako su se ljudi prije zabavljali u restoranima i kafanama?
– Da, kada uđete u diskoteke, ja ih nazivam mračne jame, gdje niko nikog ne vidi ne čuje, gdje se opijaju, tu je droga, alkohol i nazovimo pjevačice više gole nego obučene, taj što sam svira i veže pertle, dok je fajl uključen. „Nabrijani” tom kvazi energijom i pijani, većina bih se po izlasku s takvog mjesta bila spremna potući ili šta već… Ljudi su se uvijek zabavljali, feštali su, plesali su, no prije se uživalo i u kafanama i restoranima uz lijepu pjesmu i kvalitetne muzičare.
Festivalski sjaj ilidžanskog festivala se polahko vraća i ovogodišnja pobjednica festivala, predstavila se pjesmom Vaše kćerke Mensure, koliko Vam to priznanje znači?
– Može se slobodno reći Hvala Bogu! Ilidža je opet oživila. Održavaju se mnogi festivali širom ponosne Bosne i Hercegovine. Moja kćerka Mensura, jako je talentirana, geni su čudo (smijeh). Njen otac je bio izuzetan kompozitor, drago mi je što se njen trud isplatio.
S obzirom na to da Mensura zna „ubosti” i napraviti hit, je li Vama ima u planu nešto novo napraviti i šta se to dešava na polju Vaše karijere, kada ćete nas počastiti novom numerom?
– Naravno bit će uskoro nešto novo. Imam dosta snimljenih pjesama novijeg datuma. Na kraju krajeva, nekoliko cd-ova nije imalo dobar prolaz zato što je najezda mnogih maldih pjevača. Ne mogu živjeti od svoje pjesme jer se svakodnevno štancaju novi pjevači. Općenito, cijela nacija danas pjeva, iznjedrili su šouovi mnogo pjevača. Programi svaki dan ko na traci štancaju pjevače.
Nažalost, autorska djela vaše kćerke Mensure, „pojedinci” su pripisali sebi?
– Da, jesu. Ona je jako skromna i puno vjeruje ljudima. Njeni kvazi prijatelji su na prevaru uzeli njena djela. Potpislai su se kao autori, još su nas kasnije napadali što smo navodno novinarima dali te informacije, iako Mensura i ja se nikom nismo žalile.
Kako ste reagirali, jeste li zaštitili svoju kćerku u tim situacijama?
– Svako ima svoju nafaku, niko ničiju ne može uzeti. Neka je njima na čast. Moja Mensura svojim zaslugama niže uspjehe.
Ponosna nana tri unučića
– Ponosna sam majka svoje Vezire i Mensure. Moje kćerke su prije svega jako dobre osobe i intelektualke. Mensura je naslijedila talenat ponajviše od svog oca, koji je bio vrsni kompozitor. Na većini takmičenja gdje su se izvođači predstavili njenim pjesamma osvajali su nagrade. No, najviše sam ponosna na svoje unučiće. Imam ih troje, to su moji trofeji.
Šuki Planjanin mi je poklonio pjesmu
– Posijte negdje ubrati ćete na drugoj strani, takva sam ja takva su i moja djeca! Izuzetno dobar muzičar Nermin me je kontaktirao i kazao: “Hasiba, imam za tebe jednu pjesmu. Od mene je apsolutno sve. Ništa nisi dužna za troškove. Tako da ćemo uskoro sklopiti saradnju, a nadam se da će publika biti zadovoljna. Isto tako i Šuki Planjanin mi je poklonio jednu divnu pjesmu, prepoznao je mene u njoj, tako da ću i to uskoro realizirati.
