Sarajevska grupa “Činčila” je autorski psihodelični funk-rock bend osnovan 2012. godine. Bend pored muzike uključuje elemente likovne umjetnosti, performansa i kostimografije. Pored toga, sigurno je jedan od prvih poslijeratnih bendova na ovim prostorima koji počinje da kombinuje funk rock sa psihodelijom i likovnim vizuelnim elementima, uključujući performans i scenski nastup.
Recept za uspjeh
Vođeni idealima pravde i jednakosti, njihovi tekstovi predstavljaju svojevrsnu reakciju na socijalnu problematiku lokalnog i globalnog prostora u kojem žive i stvaraju. Pored toga, prisutne su i pjesme čija tematika proističe iz ličnih iskustava i spoznaja.
Vanja Solaković, pjevač i tekstopisac benda, kaže da je energija koju oni crpe i na svojim nastupima šire na svoju publiku, univerzalna energija iz kosmosa.
– Vibracije i impulsi dolaze do svakoga, ali malo ko zna da ih prepozna i da ih okrene u pravom smjeru – kaže on.
Vanja, Zlatan, Edin i Ilian… četiri su momka koji čine ovaj bend. Poznaju se dugi niz godina i svi su odrasli na muzici kojom se bave. Reći će za sebe da su multimedijalni. Pored muzike odlično se snalaze i u drugim umjetnostima pa ih tako spajaju u jednu.
– Mi imamo svoj recept, a to je miješanje žanrova i stilova kako bismo dobili ono što je naše i ono što smo u stvari mi jer ne želimo da se zagradimo u samo jedan oblik umjetnosti i ostanemo zarobljeni u njemu – rekao je Vanja.
Kada je u pitanju turbofolk, Vanja kaže da izbjegava tu vrstu muzike jer se ne pronalazi u njoj. Smatra da muzika svakog vremena prikazuje društvenu svijest. Turbofolk je, veli on, prikaz naše društvene svijesti.
– Turbofolk je prvo nastao kod nas pa se tek onda proširio dalje u svijet. Po meni, on je klasičan produkt kapitalizma koji spušta kriterijume muzike i umjetnosti. Duhovno je veoma siromašan pravac. Smatram da ljudi koji se bave turbofolkom više se zanimaju za materijalno nego za bilo šta drugo što u muzici vrijedi. U novoj pjesmi “Bljak”, koju ćemo objaviti u decembru, baš pjevamo protiv turbofolka. Siguran sam da će ista izazvati brojne polemike jer u djelu pjesme pjevamo: “Snimio sam zvuk svoga prdeža, bolje pjeva nego Karleuša” – kroz smijeh nastavlja ovaj mladić.
Nismo babini sinovi
Nedavno su objavili svoj prvi spot za pjesmu “Majmun Bijeli”.
– Spot je nastao spontano, nismo imali scenario. Sve smo sami radili i željeli smo da prikažemo sebe u pravom svjetlu, jer kakvi smo u spotu takvi smo i na sceni.
“Majmun Bijeli” predstavlja sve ljude koji prate svoj put i svoje ideale, to su svi oni ljudi koji rade stvari besmislene crnim majmunima, a besmislene su im jer oni ne izlaze iz sistema kao što izlazi majmun bijeli koji ne odustaje i koji na kraju dobije ono što je htio – objašnjava nam Solaković.
U budućnosti očekuju da će imati više prostora za pokazivanje i dokazivanje svoga kvaliteta jer smatraju da imaju dovoljno i materijala i želje.
– Tek sada smo uspjeli da objavimo spot jer nismo nikakvi babini sinovi i niko nas nije gurao i pomagao, sve smo sami radili i zaradili da bismo danas bili tu gdje jesmo. Veoma smo zadovoljni dosad odrađenim poslom jer smo se uvjerili da se upornost I volja na kraju isplate. U decembru ćemo izdati još jedan spot, a u februaru očekujemo i naš prvi album, a onda kreće turneja po BiH, a nadamo se i šire – završava Vanja.
Ko se brine o lutalicama?
Ovi momci se zalažu i za prava životinja.
– Humanost je na veoma niskom nivou, skoro da je i nema. Kroz životinje možete mnogo stvari naučiti o ljudima. Danas je u Sarajevu toliko beskućnika o kojima niko ne brine, kako onda da očekujemo da će se neko pobrinuti za obične pse lutalice? – pita se Vanja.
