Dragana Mirković imala je odličan nastup u Frankfurtu, a prošlo je četiri godine od njenog posljednjeg susreta sa frankfurtskom publikom. Ova pjevačica i dalje je omiljena među njenim fanovima, a svu energiju koju ima i nosi u sebi podjeli sa publikom.
– To nekako dolazi iz same mene, dolazi iz dubine moje duše. Volim, naprosto sam presretna kada vidim svoju publiku. Uvijek mi je lijepo kada sam na bini, a posebno kada su ovakvi koncert, kada binu dijelim sa jednim i jedinim, neponovljim i nezamjenjivim Zdravkom Čolićem. Zdravko i ja nismo samo kolege već smo i prijatelji, družimo se privatno, a kada se sve to spoji onda može samo da bude jedan muzički spektakl, a sva ta atmosfera u dvorani mi još više podigne adrenalin u krvi. Ovo je zaista jednostavno rečeno sa prijateljem među prijateljima i s publikom. To je u suštini ono što me tjera dalje i daje mi svu tu energiju.
Prošla godina bila je turbulentna za Vas. Saobraćajna nesreća, pa onda koncert života u Beogradu?
– Osoba sam koja stoji čvrsto na zemlji i svjesna sam toga da život nije bajka, koji se sastoji od samo lijepih stvari. Dala sam sve od sebe da jednostavno pređem preko toga, da shvatim da je tako moralo biti, a trudila sam se da se što prije i oporavim.
Da li su se nakon te nesreće promjenili Vaši pogledi na život?
– Uvijek sam na život geledala kao jedna sasvim normalna osoba. Da se moraš boriti za opstanak, za uspjeh, da će te šibati vjetrovi i dobroga i lošeg jer to je neminovno i to pripada našim životima. Idealan život ne postoji, ne postoji idealna osoba sa idelanim životom. Jedino što sam kroz tu saobraćajnu nesreću vidjela i konačno shvatila i progledala, da nemam toliko prijatelja kao što sam mislila da ih imam. Sama sam sebi rekla da se neću više nervirati zbog gluposti, poput neistina koje se pišu o meni. Uvijek sam bila u fazonu kako to nije fer, čime sam to zaslužila, zašto baš sve to o meni?! Nikako nisam htjela po tom pitanju da odrastem. Znala sam baš da patim, ali nakon te nesreće shvatila sam da je život kratak, ali vrijedan, da bih sebe ubijala zbog nečeg što nije istina.
Imate sve u životu, popularni ste i uspješni. Žena ste koja je ostvarila sebe na svim poljima i poslovno i privatno. Ipak, ne glumite veliku zvijezdu poput nekih Vaših koleginica i dozvoljavate fanovima da Vam se približe, grle Vas i ljube?
– Zahvaljujem vam se iskreno i od srca što ste to primjetili i zaista je tako nešto lijepo čuti. To je jednostavno dio mene. Od kada znam za sebe takva sam… pristupačna i srdačna. Dok god postojim bit ću takva. Smatram da svaka osoba zaslužuje moju pažnju nebitno ko je. Da li je to obični čovjek na ulici ili predsjednik neke države, to ne mijenja stvar. Ljude dijelim na poštene i kulturne i one koji to nisu. Neko sam ko je inače zaljubljenik u ljude, ja ih sve volim. Mnogi mi kažu da moram biti pažljiva, da su ljudi postali zlobni, ali ja jednostavno ne želim da vjerujem u to. Uvijek mislim da će taj moj odnos prema ljudima jednog dana nekoga promijeniti. Ako barem samo jednu osobu promijenim na bolje bit ću jako sretna. Sve to me ispunjava i čini sretnom, a kada si takav onda si dobar i za druge a ne samo za sebe. Dajem ljudima, ljudi daju meni, a i Bog mi daje.
Koje životne smjernice dajete Vašoj djeci?
– Njima ne pričam mnogo, ali mislim da je u razvoju i odgoju jednog djeteta najvaznija genetika. Smatram da Tonijeva i moja djeca ne mogu biti loši ljudi. Volim s njima mnogo da pričam, ali mislim da oni mnogo toga vide iz priloženog. Oni vide kako mi živimo. Kod nas nema u kući povišenih tonova, kod nas nema onoga po principu, da se družim sa onim zbog toga što je on to i to, zbog toga što je bogat i tako dalje. Mi imamo prijatelja od radničke klase do super bogataša, ali tu nema razlike: naši priajatelji su naši prijatelji.
U posljednje vrijeme se piše o nekom Vašem sukobu, ljutnji sa Cecom?
– To su sve neki pokušaji da mi nađu ili nabace nešto u čemu nisam sudionik. Koliko god mislila da nisam interesantna za medije izgleda da jesam i više nego što mislim. Činjenica je da ja i Ceca nismo u nekim bliskim odnosima, ne družimo se i ne kafvenišemo. Nas dvije smo toliko različite. Nas dvije ne možemo da budemo bliske i to mislim neće nikad da se desi. Ja sam ovakva kakva jesam, a ona je takva kakva jeste. Mi smo potpuno različite i kada su ljudi različiti onda se i ne druže. U životu tražim osobe koje su slične meni, a Ceca zaista nije slična meni. To me ne interesuje, neka svako piše šta hoće. Imam svoj stav i mišljenje. I to je to. Ceci želim sve najbolje.
Kako gledate na starlete koje su danas velike zvijezde?
– Ma, nisu one tu nista krive. Krivi su mediji koji ih propagiraju, novinari trebaju da imaju taj neki kodeks pisanja i puštanja na televiziji. Kodeski moraju da postoje.
Da li DM televizija to ima?
– Mislim da ima. Trudimo se da se pridržavamo toga i na našoj televiziji toga ima najmanje.
Djeca idu u muzičku školu
Da li su vaša djeca svjesna Vaše popularnosti?
– Mislim da su počeli shvatati, ali nisu time opterećeni, kako mojim tako ni Tonijevim imenom. Žive jedan sasvim normalan dječiji zivot, odlični su učenici, idu u muzičku školu, baš kao i ja volje ljude.
