U startu što nam je prvo Šemsa Suljaković naglasila, kada smo počeli razgovor s njom, jeste da preskočimo pitanje o počecima njene karijere jer, kako reče, to su više izlizana pitanja, jer i ptice na grani znaju kako je počela i zašto je počela. Tokom svojih 66 godina i pune četiri decenije karijere nije se mjenjala ni pedlja. Ostala je preskromna, što je i tipično za ona najveća imena koja i danas, u svijetu muzike, imaju neukaljano ime i prezime. Radi onoliko koliko želi, što je u ovom vaktu privilegija.
Pa tako ni za Bajrame ne radi. To su dani, priča nam ona, kada odmara i kada želi da bude u krugu svoje porodice, sina, snahe, unučadi. Bira gdje će da pjeva, jer, kaže, toliko se naradila u proteklih 40 godina, da je konačno sebi dala malo oduška.
Pa, jel’ to znači da napuštate karijeru?
– Ma ne. To je ono kada je pjevač zdravo iskoristio svoju karijeru. Nije mi nužno ni potrebno da se odazivam svakom pozivu, što znači da sam obezbijedila sebi budućnost, a muziku i nastupe držim dozirane, tek toliko da zadovoljim svoju dušu i da uživam te da počastim svoju publiku. Tokom ovih godina stekla sam prijatelje u svim dijelovima svijeta i kada mi se ukaže prilika da gostujem, odem najčešće radi tih prijatelja i produžim svoj boravak. To i ne računam da je rad, nego čisto radi svoje duše.
No, studijski dio ste definitivno zapostavili… odavno nije izašla neka nova pjesma.
– Iza sebe imam bezbroj hitova i sve što sam u posljednjih pet godina uradila, uradila sam tek toliko da počastim svoju publiku, i razlog više da se pojavim na televiziji. Međutim, to ništa ne mjenja. Traže se samo stare pjesme i kad samo njih pjevam na nastupima, onda ne vidim svrhu što će mi nove pjesme. Nije mi to više potrebno. To jedino može pokvariti sve što ste do sada radili. Uostalom, ko bi se sada našao da bi mi mogao napisati pjesmu, da u toj nekoj žalim za mladosti, da sam se zaljubila, da sam razočarana, da plačem… sve bi to preglupo zvučalo. Nema tema koje nisam ispjevala. Digla sam ruke od diskografije, nema više snimanja, to je suvišno.
I na televizijama se vrte uglavnom te stare pjesme, posebno na “DM SAT”. Znači li to da kod Dragane Mirković imate protekciju? Plaćate li joj?
– Ma kakvi, naravno da ne plaćam. Nije Dragana urednik pa da ona bira pjesme, jednostavno raja traže, ne samo mene, nego sve ostale iz “Južnog vetra”. Maksimalno me forsiraju i na “BN”, eto tu nemam protekcije, a raja me traži.
Jeste li sa svima iz “JV” ostali u dobrim odnosima. Je li vam zamjerio Kemal što niste pjevali na svadbi njegovog sina?
– Ne družimo se bog zna, ali kada se sretnemo ispričamo se. Svako ide za svojim poslom, nisu više kao nekada velike turneje pa da nas ide deset pa da se družimo. Nažalost, toga više nema, ali kada se sretnemo, to onda bude pravo druženje. Nije se Kemal naljutio na mene, on mene razumije, pa ako neće on ko hoće. Toliko mi je bilo žao što nisam mogla doći, najviše zbog njegove žene jer još kada im je sin bio mali govorila je da ću mu samo ja pjevati. Hvala Bogu, imaju još dva sina, pa bože zdravlja.
Znači li to da se nikada ni sa kim niste posvađali?
– Baš tako, nikada! Bila sam galamdžija, majka svima i mogla sam povisiti ton, a da se niko ne uvrijedi. Počnu me imitirati, ali se sve to završi na šali. Niti je ko koga u to vrijeme pitao ko će s kim spavati, nit je ko mislio o tome. Kome je trebalo bila sam mu tu pri ruci. Pazila sam kako bi se ko obukao, slaže li se sve. O našoj petorci sam baš vodila računa.
Mnogi su napravili karijeru na Vašim pjesmama. Pomenu li to kada?
– Neko da, neko ne. Oni možda koji bi trebali da kažu i koji imaju razloga, to ne čine. Dragana, naravno, na svakom koraku to priča šta sam sve ja za nju učinila jer roditelji su jednu djevojčicu prepustili meni na čuvanje. Recimo, Stoja uvijek priča kako je karijeru napravila na mojim pjesmama, pa i dobro zaradila. Mada govore da slično pjeva, mislim da ne, ni slično uopšte me ne imitira, ona pjeva svojim glasom. U periodu gdje nisam bila prisutna, tokom tih ružnih godina, ona se pojavila i samo pjevala moje pjesme. I tako su je i prozvali, u mom nedostatku, druga Šemsa.
No, neke su Vaše kolege željele vratiti popularnost preko rijalitija. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
– Zvali su i mene, imala sam ponude ali nikada ne bih prihvatila niti jedan rijaliti. Koja je svrha da me neko gleda da se ja iznerviram što je nemoguće da ne budeš zatvoren sa 24 različita čovjeka. Da me neko gleda kako spavam, jedem, pušim… bože sačuvaj.
Jeste li požalili što se niste više udavali ili imali još djece?
– Ne žalim, evo još čekam kandidata. Šalim se naravno, sad je red na moju unučad da se žene i udaju, šta ću ja. Možda u tim mladim godinama sam poželjela još djece, no kako su godine odmicale, shvatila sam koliko je to skupa investicija (smijeh). Dosta jedno, pa je došla snaha, pa dvoje unučadi i to je četvero djece. Sa snahom se fantastično slažem, ona je meni kao treće unuče, s njom više komuniciram, maltene više nego sa sinom.
Kako Vas danas služi zdravlje, nakon problema koje ste imali sa srcem?
– Odlično. Ne pušim puno, redovno idem na kontrole. Osjećam se super. Šetam od spavaće sobe do dnevnog boravka (smijeh). Šalim se, kada idem u Švedsku šetam četiri puta dnevno po 40 minuta. Sestra ima cuku tako da mi je i to razlog da više šetam.
Jeste li i Vi, kao dosta kolega, novce koje ste zaradili ulagali u nekretnine?
– Nisam nikada. Imam kuću i stan i nisam imala potrebu, dok sin nije sazrio da ozbiljno shvati posao. Mi smo trošili, uživali, što god mi je zinula duša sebi sam priuštila. Za mene su pare bile samo da se troše, a tako je i dan danas. No, ipak sam uspjela sebe obezbijediti za starost. Nisam od onih koji dočekaju starost u garsonjeri da nemaju da plate režije. Uvijek sam više zarađivala, trošila, udovoljavala svima ali mislila i na budućnost. Obezbijedila sam sebi penziju u Njemačkoj. Što se tiče Bosne, nemam ništa niti sam ganjala iako sam bila prijavljena u Udruženju muzičara. Sve se to daje preko veze, a ja se nikada nisam laktala, niti se priklanjala bilo kojoj struji partijskoj. Uvijek sam bila mimo dešavanja, nisam se mješala u politiku i zato sam bila poštovana sa svih strana. Nikada nisam umjetnost mješala s politikom, niti davala izjave a niti sam bila i na kakvim predizbornim skupovima. Sve što imam stekla sam sama niti mi je ko pomogao, kao što znam da ima.
Komad željeza
Iza sebe imate mnoštvo nagrada, no uvijek ističete da najveća nagrada dolazi od publike.
– Uvijek sam bila protivnik festivala, jer uvijek bi se među kolegama stvorila neka netrpeljivost. Ovo danas nije ni f od festivala. Sada se sve plaća. Ako je neko već afirmisani traži od organizatora samo pobjedu. Ja inače ne bih sebi dozvolila da se takmičim s omladinom. Nekada su nagrade bile od velike važnosti. Ja ih imam pun podrum. No, to je sve postalo bezvrijedno. Nagrade su čisto fola radi, pravi se samo da bi organizator zaradio na ulaznicama. I prije su bila sitna namještanja, afiniteti ljudi prema nekim pjevačima. Jedne godine sam bila najtiražniji pjevač sa najvećim hitovima i kao takva trebala dobiti tu nagradu. No, taj odgovorni koji nije među živima, dao je nagradu drugoj pjevačici iz Srbije jer je bio naklonjen njoj. Tada je došla Vera Matović i pred svima se pobunila i rekla kako te nije stid da uzmeš pored ove žene, koja je bog za muziku, pa ti bi bila velika kada bi tu nagradu vratila i dala njoj. A ova kaže: “A šta ćemo, svako ima svoje vrijeme”. Sve što je trebalo da uzmem uzela sam. Dobila publiku i njihovu djecu i unučad. To je najveća nagrada, a ne komad željeza.
Napast ću Zoricu Marković
Zorica Marković Vam je prijateljica. Kako komentarišete njena stalna pojavljivana u rijalitijima?
– Kada bih je srela, tako bih je naružila. Pa zašto to sebi tako dozvoljava. Ne treba joj to. Još uz to ima problema sa srcem, a tu je nemoguće da se ne iznerviraš. Prvom prilikom ću joj reći šta to radiš od svoje karijere, zar je tako bacaš pod noge. Vjerovatno im tamo trebaju malo veća imena, da nisu svi nepoznati.
Za “Hayat” sam šund pjevačica
Odavno Vas nema na Hayatu.Zašto?
– Ja sam, izgleda, kao šund pjevačica za njih, a oni sigurno znaju šta je šund, a ja ne znam pa i tolike mase. To vam je po onoj volimo više tuđe, nego svoje, džaba njima dolaze sa strane, a ja odavde idem njima. Tužno jeste, ali mi ne nedostaje. Poslije rata nije bilo pjevača i stalno su me zvali, znala sam im reči da malo “popuste”, ne mogu da se nakupujem garderobe. A sada odjednom postanem šund pjevačica. Da mi ih je samo pitati šta to znači šund. Rahmetli Zaim Imamović je govorio da je to izmišljena fraza, šund ne postoji samo dobra i loša pjesma. Ljudi sebi daju za pravo da su hodajući sveznadari. A srećom, bez njih sam postala, opstala i završit ću bez njih. Neka su živi i zdravi, i neka im je rad sa srećom.
Smrtni slučajevi su božija volja
U posljednje vrijeme zadesile su Vas mnoge nedaće. Imali ste nekoliko smrtnih slučajeva u porodici… Kako se nosite s tim?
– Šta ću, moram podnijeti. Sve je to božija volja, šta ćemo. Mama je trenutno dobro, čak gleda serije, prati, čita. S nogama je teško, ali teško je i mlađima. Sve je na mojim plećima, jako sam im privržena. Moji su svi u Švedskoj baš zbog tih nekih ludih godina. Imala sam tamo prije rata jednog brata koji je sviju povukao gore. Svi su u Švedskoj, samo sam ja u BiH. Neću se seliti, nema potrebe. Dva tri mjeseca sam gore, onda mjesec u Bosni. Drago mi je što mogu da im pomognem, oko mame naročito.
