Da život piše romane to se najbolje može pročitati na životnim stranicama Eldina Huseinbegovića. On zna i kako je biti na dnu, ali i dignut u nebo. Neke stranice svoje „knjige” u kojima se sreća i bol isprepliću zaključao je. Ne zato što nešto krije, on nije od tih, već što neki ne bi razumjeli pismo kojim su te stranice ispisane. Iz svih životnih situacija izlazio je čiste duše, mirne savjesti i jači. Jači jer je znao da sve što se dešava je od Boga.
Nikada se nije pitao zašto…jer kako kaže, „ni mi dijete ne izmlatimo što ga ne volimo, već samo da bi ono bilo bolje”. Pojašnjava da i nama neka životna situacija, koja baš ne izgleda lijepo, dođe da bi nas naučila da cijenimo lijepe stvari, da budemo neki bolji ljudi. Možda i da nas pripremi za neke dosta teže situacije koje bi bez te pripreme još teže podnijeli.
Miris Bajrama
A onda, kao što i u jednoj svojoj pjesmi kaže, kada nas pogodi strijela sudbine, osjetit ćemo kako će taj udarac odjednom zamladiti i rana zacijeliti. Kako ćemo kada pređemo s druge strane vidjeti da je taj udarac, koji nam je tada izgledao tako težak, prouzrokovao neke stvari za koje bi mi, da ih znamo, kasnije dopustili da nas deset puta više udara samo da bismo dočekali onu lijepu koja je prizašla.
I upravo znog ovakvog njegovog stava, vjere u Boga i ponašanja mnogi misle da je ovaj pjevač obavio hadž i često ga zovu hadžijom. Ali nije. I ne samo da nije obavio hadž on nema nikakvo vjersko obrazovanje.
– Nažalost, nisam završio Medresu, niti imam neko vjersko obrazovanje, osim onoga što me je moj Mehaga efendija naučio u Mektebu i onoga što sam čitao i što me zanimalo. Nisam hadžija, ali u ovim danima hadža se jako lijepo osjećam i želio bih da to bude što prije. Nekako mi život do sada nije pružao priliku da odem na hadž ali ako me Bog dragi počasti pozivom biću presretan da se odazovem tome. To je jedna stvar koja mi od pet islamskih šarta nedostaje da upotpunim.
I kad nam sve ovo ispriča još čudnije nam je što njegov glas čujemo sa Bakr-babine džamije na At Maejdanu sa koje okujiše.
– Mujezin sam gotovo u svakoj džamiji u kojoj dođem, jer ljudi me poznaju i daju mi priliku da mujezinim i sa velikim zadovoljstvom to učinim – rekao je Eldin, koji se snimio i jedan ezan za potrebe TV Hayat za ramazan, a ne krije i to da mu je posebno drago da ljudi uz sve pjesme spominju taj ezan, koji im je ušao u srca i u njihove domove.
A u svojoj mahali, sa svojim prijateljima i rodbinom družit će se i za predstojeći najveći i najradosniji praznik u Islamu – kurban Bajram. I premda će mnogi reći da su mnogi bajramski običaji nestali, još uvijek Bajram sa sobom nosi posebnu magiju. I zaista tih dana, bio musliman ili ne, neki neopisiv osjećaj obuzme svakog čovjeka…i danima prije osjeti se miris Bajrama… Nije to miris ni somuna, ni baklave…ni ruže… To je jednostavno miris Bajrama, koji je neopisiv. A tome najbolje svjedoče oni iz mahale. Eldin se sjeća da su nekada žene prale ulice pred Bajram ali nije to ni taj miris.
– Drago mi je da još uvijek u mahalama živi Bajram onakav kakvog sam ga ja osjećao kao dijete. I ovaj, kao i svaki, provest ću u krugu svoje familije, u kući na Vratniku, u kojoj sam se rodio, sa svojim roditeljima, sa komšijama i prijateljima. Još kao dijete sam s ocem išao da izaberem ovna Beku. Prvi mi se tako zvao i svaki naredni. I sretan sam što i danas imamo iste običaje, što još uvijek sa svojim ocem idem u potrazi za Bekom. I sada je Beko kod babe u bašti, a za Bajram ćemo ga nas dvojica zajedno zaklati, zajedno oguliti i podijeliti siromašnima, komšijama i familiji – kaže Eldim, kojem u ovom brzom protoku fali vrijeme da se zbliži sa kurbanom, i žrtvom koju prenosimo jer sjeća se kao mali danima bi se igrao s njim, hranio ga i mnogo mu je bilo teže rastati se od njega.
Bajram je jedini praznik kada ne zna za posao i druge obaveze već biti sa svojim najmilijim. Iako mu je priroda posla takva, kaže, tog dana iako bi želio da svima izađe u susret, ipak ne izlazi iz kuće i običaja. I nema tog honorara za koji bi se odrekao toga.
Fatamorgana
Priznaje da je bio jedan period kada je jako želio biti poznat, biti popularan…da ga poznaju na ulici. Živio je kao i mnogi u svojim dječačkim snovima, gdje se, sjeća se, zamišljao da svira sa Merlinom i Harijem. No, ubrzo je shvatio je da je to fatamorgana. I onda kada je srcem prestao željeti to, Bog mu je otvorio vrata i 2007. godine snima svoju prvu pjesmu „Poslije tebe” ne očekujući i ne tražeći ništa. A onda se pojavljuju dva čovjeka, upravo oni iz dječačkih snova, on kaže istinske i ljudske veličine Dino Merlin i Hari Varešanović, koji mu pružaju ruku na početku i daju ogroman vjetar u leđa te Eldin dobija ono o čemu je kao klinac sanjao.
Poštuje sve i smatra da svako ima pravo da živi kako hoće, pa i pjeva šta hoće. A on ne želi biti ni in i cooll ako to znači pjevati o alkoholu, drogi i nemoralu. Piše i pjeva o onome što proživljava ili zapaža u životima prijatelja, o onome što će nas natjerati da radimo dobro a ne loše.
Ako se ne bavi estradom, nije hadžija…našalili smo se s Eldinom i pitali ga ko je on zapravo. Bez puno razmišljanja kazao je – dječak iz mahale, sa Vratnika, koji je odrastao u idiličnom okruženju sa roditeljima i najboljim komšijama.
Osnovnu školu je završio na Vratniku, a onda ne znajući šta da upiše za prijateljima je krenuo u Elektrotehničku školu i u ratu svaki dan sa Vratnika išao u Buča potok. Tada je, kaže, bilo teško ali iz ove perspektive jako interesantan period, protkan lijepim druženjima, iskrenim prijateljima i kvalitetno provedenim trenucima s prijateljima bez interneta. Nakon završene srednje škole upisuje studij arapskog i perzijskog jezika, ali tu ostaje samo godinu. Prebacuje se na socijologiju i završava u roku. No, muzika ga je odvlačila na drugu stranu, a sada kao uposlenik Narodnog pozorišta ima zvanje tenor u operi, kako mu piše u radničkoj knjižici.
A taj tenor u operi je sredinom prošle godine dobio još jednu važnu životnu ulogu – ulogu oca.
– Mislio sam da neću dočekati rođenje djeteta i da me niko neće zvati babo. Ali eto, Bog dragi daje ljudima različite puteve i otvara vrata za koje mislimo da imaju katanac bez ključa, vrata koja se nikad otvoriti neće.
– Ona me je svojim rođenjem učinila još boljim čovjekom i trudim se da svoju odgovornost gradim kroz prizmu nje. S teškoćom dođe i olakšanje, ali ja sam to olakšanje tek sad doživio i osjetio istinitost Božijih riječi – kaže Eldin naglašavajući da ga je rođenje kćerke učinilo još senzibilnijim prema drugima, prema posvećenosti stvari, prema odgovornosti…
Zanimalo nas je da se on, onako blag i tih, zna naljutiti i biti strog prema Asji.
– Kad je Asja bila mala govorio sam da ću biti strog i imati jednu lijepu šipku. No, kako raste postaje onaj potkožnjak, pa iako se trudim sve manje imam snage da budem strog. A ne znam ni hoću li moći jer kad me zovne Gaga sam se istopim. Sada šipke još nema, još s osmjehom riješavamo ali ko zna… U mom djetinjstvu je ta šipka mnogo radila. Sjećam se još sam je sam morao ubrati, a kao i svaki levat proberem tanju, i dok sam shvati da ona više boli nadobijao sam se batina. Ali danas znam majci reći da joj se svaka pozlatila kojom me udarila i hvala joj. Nekad se našalim i kažem što nisi mati još da budem bolji čovjek jer ti udarci su nas, čini mi se, pravili boljim i jačim ljudima – riječi su mladog roditelja koji ne krije da on i njegova supruga Suzana imaju želju da Asiji podare brata ili sestru.
– Naša tremljenja su usmjerena kao tome. Nije nam bitno hoće li biti brat ili sestra, bitno nam je da je zdravo i normalno, da bude poslušno i umiljato kao što je Asija, da bude naš ponos na ovom i na onom svijetu.
Živi po pravilima
Iako kažu da je teško biti žena muzičara, pitali smo Eldina žali li se njegova Suzana:
– Ne žali se. Ona je svjesna prirode mog posla, i drago mi je što me u potpunosti razumije i što me u potpunosti podržava i što mi je zaista jedan veliki oslonac. Zaista ovaj posao nije nimalo lagan, tu su česta odsustva od kuće ali kada imate kući nekoga za koga znate da čuva vas obraz, ono sve što gajite zajedno, da vam daje nesebičnu podršku da je tu i stoji vam bezuslovno na raspolaganju onda je to nešto za što nemam riječi. Oslonac je malo reći. Kažu majka je tri sruba, otac jedan i to onaj klimaviji pa je tako ona nosioc svega u našem domu. I možda nas ovaj posao još učvršćuje i ne dozvoljava nam da se hladimo jer nam rastanci teško padaju ali su zato sastanci mnogo ljepši i emotivniji. Mogu samo reći da me dragi Bog počastio kao što je malo koga.
A na pitanje kojim bi redosljedom po jačini stavio svoje uloge, Eldin nije znao odgovor.
– Nikada nisam razmišljao o toj skali. Nekako sam gledao da svaku ulogu koju mi je dragi Bog dodijelio i ulogu djeteta, i ulogu oca, i ulogu supruga i pjevača, pa i uloga komšije i prijatelja, da se ostavrim maksimalno vodeći se za nekim pravilima koje ja mislim da su ispravni.
Treća Nova godina u Dubaiju
Nakon bajramovanja sa najmilijim Eldin sjeda u avion i odlazi na turneju po Americi. Nakon toga odmah ide serija koncerata po Švedskoj, Belgiji, Luksemburgu… Svi termini su rezervisani do Nove godine, a ona će, vjerovatno, kao i protekle dvijei biti u Dubaiju.
Uskoro novi singl
Od „Kaldrme” je prošlo pet godina, a Eldin je sretan što ljudi još uvijek ne gube interes za onim što on radi. Iako je svjestan da je vrijeme za novi album, još uvijek ne zna da li je ispravno snimiti album ili će puštati pjesmu po pjesmu.
U svakom slučaju do Nove godine izaći će nova pjesma sa spotom, a ona kaže „niti nebo dotaknem kad me ponese, nit’ u očaj bacim ako potone. Tvoje riječi su mi lijek i za suze i za smijeh”.
A ako ga pitamo s kim bi volio sarađivati ne krije da bi volio biti tima koji rade za Sami Jusufa ili Maher Zaina. A kaže nam u mevludu ima dio koji kaže: „što poželi ono hoće dočekat, samo valja malo pričekat” pa vjeruje da će mu se i to jednog dana ostvariti. A on strpljenja ima.
