Uspjeh Zdravka Čolića se mjeri u milionima prodatih ploča i CD-a te koncertima koji rasprodaju stadione. Bio je najveća zvijezda u bivšoj državi, ali i u svim koje su poslije nastale. Štošta se s godinama mijenjalo, samo je on ostao isti, kao i to koliko ga publika voli. Ni nakon 46 godina karijere nije dobio ozbiljnijeg suparnika koji bi mogao ugroziti njegov status. Tim je riječima Tončica Čeljuska u svojoj emisiji ‘U svom filmu’ najavila svog najnovijeg gosta. Na pitanje kako je ostao toliko uspješan u svom poslu, Čolić je rekao kako ga samo velika ljubav prema muzici i publika koja to prepoznaje drži na vrhu sve ove godine.
– Uvijek sam pristupao s istom energijom i nekad i danas, ali različita su vremena. No, moj je odnos prema publici bio uvijek isti. Uvijek sam jako ozbiljno doživljavao koncerte. Publika to prepoznaje i može se reći da je moj odnos s publikom postao generacijska naklonost. Kada pjevam, vidim veliki dio dvorane i već prepoznajem neke ljude koji godinama dolaze na moje koncerte. Radio stanice su pravile hitove i zvijezde. Kad te neko želi emitirati onda znači da si uspio. Urednici na radio stanicama su prepoznavali šta bi moglo biti dobro i šta bi se moglo slušati. Mislim da svaki pjevač treba osluškivati duh vremena, jer jednoličnost nije dobra. Moraš se mijenjati da bi opstao – naglasio je Čolić.
Na nekoliko zadnjih albuma Čolić je imao dobru saradnju sa Gibonnijem, a pjesma “Kuća puna naroda” je najbolji dokaz.
– Na velikim koncertima imam svoj osnovni bend koji broji 12 ljudi plus predivna vokalna grupa iz Zagreba. Oni uvijek pjevaju za mene i najbolji su u regiji, a sastavio ih je Nikša Bratoš, Na koncertima volim imati i plesače, možda mi je to ostalo još od ‘Lokica’ koje smo promovirali 1977. godine, s pjesmom ‘Ti živiš u oblacima mala’, u dvorani Vatroslav Lisinski, sjeća se Čolić. Prije koncerta nekoliko dana sam u laganoj karanteni, trčim. No, izdržati 3 sata nije lako. Mada vas na velikim koncertima vuče energija publike – govori Čolić.
– Na moje koncerte dolaze tri generacije. Mame, bake i unuke i pjevaju moje pjesme. Kada to vidim, shvatim da sve što sam u životu radio ima smisla. To je ljepota ovog posla – zaključio je Čolić.
