Mensuru Bajrektareviću Dimnjačaru ove godine na festivalu u Cazinu pripale suz dvije nagrade i to prvo mjesto stručnog žirija i prva nagrada publike.
Najbolje ocjene i simpatije stekao je zahvaljujući lijepoj pjesmi “Čuvaj Bosnu, drago dijete moje”. Za tu numeru muziku i aranžman uradio je njegov veliki prijatelj Jasmin Jasko Šiljdedić u svom studiju “Lejla” u Bihaću, a uz dobru saradnju sa muzičkom legendom Muhamedom Šehićem Hamićom.
Tekst su zajedno napisali Menso Dimnjačar, njegova kćera Lara i prijatelj i stari estradnjak Meho Hrštić. Pjesmom je, bilo je očigledno, “pogodio” samu srž, a publika je to znala nagraditi.
Iza Mensura su mnoga festivalska takmičenja, nagrade i priznanja, ali ona u rodnom kraju je nešto posebno, ističe ovaj pjevač iz ljubavi i biznismen iz Zagreba, vlasnik “Dimoprometa”d.o.o.”Euro-sanacije i dimnjačarstva”d.o.o i KDS-dimnjačar-ZAGI i muzičke produkcije “Euro-stars”.
– Više puta sam isticao da je pjesma moj hobi i ljubav, a na takmičenja i slične manifestacije dolazim apsolutno rasterecen težnji za pobjedom ili nekom nagradom po svaku cijenu. To, nikako. Pjesmu samo volim i tu je kraj priče. Međutim, to što se ja potrudim sa svojim saradnicima,a koji jako dobro znaju šta i kako da se to uradi i da pripreme kvalitetnu pjesmu za bilo koje takmičenje – to je već nešto drugo. Tako pristupam svakom poslu i obavezama: temeljno, ozbiljno i krajnje profesionalno.
E, sad, što je to rezultat mnogih pobjeda i osvajanja nagrada, a što mnogima nije pravo – to je već druga stvar. Publika zna šta hoće, zna šta valja i šta joj se dopada, to nije do nas, to je njihov izbor. Moja je sreća i veliko zadovoljstvo što je ista na mojoj strani u takvim situacijama – priča Dimnjačar.
Šta ove nagrade znači za vas lično?
– Znači mi jako puno, prije svega jer dolazi iz mog rodnog kraja, mojih sugrađana, raje koju poznajem jako dugo, mojih dragih Krajišnika koje jako cijenim i volim. Iako nisam u estradnim vodama kao “suhi” profesionalac, ne živim od toga, svaka nagrada, makar i u onom najneobaveznijem dijelu priče, znači jako puno i lijep je osjećaj dobiti neko priznanje. Pored toga, meni je jako drago da postoje ovakve manifestacije kao povod okupljanja, susreta, viđenja sa nekim dragim ljudima, familijom i kolegama sa estrade. Svi naši susreti postali su trenutak nekog zajedničkog snimanja u nekoj televiziji i na tome bi se sve završilo. Ovako, imamo vremena za druženje i razgovor, zezanje i evociranje uspomena. Meni su jako dragi ovakvi susreti.
Kakvi su planovi u narednom periodu?
– Planova ima, ali nisu gorućeg pitanja. Estrada je takva. Ako se desi neka lijepa pjesma, onda čovjek povuće da uđe u studio i da to snimi, podijeli sa svojim fanovima, prijateljima… Nedavno sam objavio novi album koji je izdao moj “Euro-stars” u saradnji sa beogradskim “Sezamom”, tako da je o narednoj ploči još uvijek rano govoriti, mada se sa mnom, kažem još jednom, nikad ne zna: ako dođem do dobrih pjesama – eto i novog albuma.
Kako ste proveli ljetni odmor?
– Prilično dobro. Bilo je obaveza, manjih prekida odmora, ali ništa strašno.
Novi album se poklopio s početkom ljetne sezone, odnosno promocije i snimanja muzičkih emsija zbog kojih sam često morao prekidati odmor i putovati do Beča i Beograda. Tek nedavno, nakon što sam završio sa svim obavezama, odmorio sam se pošteno i ljudski, naravno u svojoj vili “Lara” u Klenovici na Kvarenrskom Primorju sa svojom dragom porodicom. Sreća je moja pa da odmor mogu prekidati i nastavljati kada to ja želim (smijeh). To je moja oaza za odmor, pravi raj na zemlji. Oni koji su barem jednom došli u Klenovicu znaju o čemu govorim. Odmarao sam i uživao sve do prije par dana, kada sam morao “spakovati kofere” i krenuti na festival o kojem smo govorili. Nakon sabiranja utisaka, određenih obaveza u preduzećima, mislim da ću nastaviti sa odmaranjem na obali plavog Jadrana još nekoliko dana.
Družite li se sa kolegama sa estrade? Da li vam je neko dolazio u Klenovicu u goste ili na odmor?
– Najviše slobodnog vremena provodim sa porodicom, a od kolega sa estrade sa mojim jaranom i muzičkom legendom mojim Mehom Hrštićem. Već duži niz godina se družimo i sarađujemo. Nekako smo se “pronašli” i to prijateljstvo jako dobro funkcioniše, pa smišljamo nove pjesme nove tekstove. Često odem do njega u Rijeku, on do mene u Zagreb ili na more u Klenovicu, kafenišemo, zezamo se, odmaramo i razgovaramo. Nerijetko skoknemo do Italije. Sa ostalim kolegama sa estrade se viđam i družim uglavnom na snimanjima muzičkih emisija. Sa svima sam u dobrim i korektnim odnosima.
Mnogi vas kontaktiraju u vezi sa nastupima i televizijskim gostovanjima, ali vas nema u onoj mjeri koliko bi zaparvo mogli biti prisutni u medijima. Zašto je to tako?
– Jer me to ne interesuje. Ne zanima u tom smislu da trčim tamo i ovamo kako bi se negdje pojavio, pa bilo to gdje i po bilo koju cijenu. Meni to, jednostvano, nije potrebno. Ovaj posao, odnsono hobi, samo je to i ništa više od toga. Ne živim od nastupa ili pojavljivanja na televiziji, nije mi potrebna reklama u tom smislu da bih sutra imao više poziva i slično, što je kolegama primarno da budu prisutni u medijima, pa i svakakvim medjima ja bih rekao. Kod mnogih se ne bih pojavio iz principijelnih, a kod nekih trecih iz sličnih razloga. Imam iza sebe tek nekoliko medija koji su uz mene od samog početka i ja to cijenim, više mi nije potrebno. Ili je to, možda, stvar navike. Možda nisam u pravu, ali je tako. Mogao bih ja izdavati i obvjavljivati za svaku produkcijsku kuću koja postoji na ovim prostorima, ali to nije u mojoj prirodi i to ne želim.
Sretan zbog svojih Krajišnika
– Iskreno se zahvaljujem svim učesnicima, organizatorima “Cazin festa”, mojoj dragoj publici, mojim Krajišnicima koji su me nako iskreno podržali, te im poručujem vidimo se naredne godine – sretan je Dimnjačar.
