Ovih je dana u Sloveniji pažnju sportski osvještene javnosti privukla upravo objavljena grafički luksuzno opremljena knjiga koja je zapravo, kako joj i u naslovu stoji, enciklopedija svih slovenačkih košarkaša koji su, od osamostaljenja ove bivše jugoslovenske države barem jednom obukli nacionalni dres i nastupili na zvaničnoj utakmici seniorske reprezentacije, u periodu do posljednjeg svjetskog prvenstva, prošle godine u Španiji.
Bez medalje
Tako je pomenuta knjiga, zajednički projekat izdavačke kuće „Nobis“ i Košarkaškog saveza Slovenije, zapravo zbirka intervjua s reprezentantima, njih 72, te i sa nekolicinom vrhunskih košarkaških stručnjaka, kao što je Beograđanin Borislav Stanković, devedesetogodišnjak koji je na čelu FIBAe proveo 26 godina.
Ideja ove enciklopedije koja je svjetlost dana ugledala baš u trenucima kada se slovenska reprezentacija sprema za svoj nastup na evropskom prvenstvu u Zagrebu bila je u tome da se, kroz svakodnevne ljudske priče, s neke druge strane, javnosti predstave „junaci“, kako Slovenci nazivaju svoje reprezentante u koje vjeruju i za koje strastveno navijaju, uprkos činjenici da im još nisu donijeli medalju.
Ono što je nas najviše ponukalo da donesemo ovu priču je to da je autorica knjige nekadašnja sarajevska novinarka Adriana Kuči, koja već više od deset godina živi u inostranstvu, od toga blizu sedam u Sloveniji.
– Posebno mi je drago što se je izlazak Enciklopedije poklopio sa uspjehom bosanskohercegovačkih kadeta. Sport je i generalno, a pogotovo u vremenu u kojem živimo, neophodno promovirati. Sportisti su, uz umjetnike, jedini smisleni ambasadori svojih država, jer je svaki dan jasnije da je politika farsa. Od tih ljudi svi, od najmlađih do najstarijih, možemo veoma mnogo naučiti. Oni nam svima, bez posebne namjere, onako usput, poručuju da je jedini put do istinskog uspjeha onaj koji je popločan spremnošću da se žrtvuje za svoju strast i da je jedino smisleno dijeliti se u različite skupine samo zato da se igramo, poput djece – rekla nam je Adriana.
Prvi projekat
Knjiga za Adrianu ima i dodatnu vrijednost u činjenici da je njen prvi projekat u cijelosti napisan na slovenačkom jeziku.
– Svi koji se na bilo koji način bavimo pisanjem znamo da je jezik naše osnovno oruđe za rad i da se novi jezik, bez obzira na talenat, ne da naučiti preko noći, pogotovo ne do nivoa kada si sposoban samostalno i samopouzdano bilježiti svoje misli i zapažanja na tom jeziku. Meni je, svejedno, bilo važno ne prekvalificirati se, ostati u tome što volim raditi. Prilika da napišem ovu knjigu kojoj je predhodilo više od 90 intervjua u 27 sedmica, koliko je trajao cjelokupan proces nastajanja, bila je zbog toga odlična i iz više razloga – na kraju nam je kazala ova lijepa Bosanka sa slovenačkom adresom stanovanja.
