Iako prolazi kroz težak period jer je njegov sin Aleksandar doživio tešku saobraćajnu nesreću, Dragan Stojković Bosanac je unatoč svemu pristao na razgovor s nama.
S njim i njegovom suprugom Dunjom našli smo se u jednom kafiću nadomak Klinike Koševo. Iako se bol i gorčina jasno vide na njihovim licima, profesionalizam nije manjkao te smo pričali o svemu i svačemu. Dotakli smo se, naravno, i njegovog angažmana u žiriju “Zvezda Granda”, života u Beogradu i penziji…
Iako možda mnogima djeluje strogo, ljuto i čovjek bez osmjeha imali smo priliku uvjeriti se u nešto sasvim suprotno. Sreli smo čovjeka kojem je duhovitost najjača strana. Njegovi brčići stalno se smiješe, a upravo taj pozitivni duh ljudi i prepoznaju i zato ga vole.
U Sarajevu se, a da ne govorimo o Konjicu, osjeća kao kod kuće. Naglašava da je njegova privrženost ovim prostorima vezana za neke stvari iz prošlosti.
– Neki ljudi žele da zaborave odakle su, a ja ne. Na tome insistiram. Kada sam došao da studiram u Beograd, pa kasnije su krenule i svirke, eto, i ostao da živim, uvijek sam govorio da sam na privremenom radu u Beogradu i da ću se vratiću kad-tad u svoje mjesto – kaže nam Bosanac, koji za dvije, tri godine planira u penziju i tada će živjeti na relaciji Beograd – Konjic.
Od maja do septembra će pecati u Glavatičevu, a od oktobra do maja će kao i svi penzioneri ići kod doktora, čuvati zdravlje, i pomalo umjetnički nastojati svirati harmoniku za svoju dušu ili ako bude prilike održati koncert za mladu i mladoženju, pošto, kaže on, idemo u Evropu pa da ne uzima onaj termin svadba.
Iako još od 80-ih živi u Srbiji, Dragan nikada nije izgubio svoj naglasak. A te davne 84. godine njegovom nadimku kumovao je režiser Jovan Ristić Rica, koji ga je pitao: Ti, mali Bosanac mogu li ti ostaviti ovo Bosanac, na šta mu je on odgovorio stavi šta hoćeš samo me napravi zvijezdom – šaljivo će nam Dragan ispričati kako je kao Hercegovac dobio nadimak koji i danas s ponosom nosi.
Čak ni za vrijeme rata niste skinuli nadimak…
– A zašto bih? Nikada nisam imao problem niti kompleks zbog imena. Svemu iskreno nastupam. Nemam taj kalkulantski odnos kada su u pitanju takve stvari.
Kalkulišete li kada ocjenjujete takmičare, jer neki će reći da se naklonjeni Bosancima?
– Volim muziku i ocjenjujem ljude prema svom afinitetu prema muzici. Jesam ponekad malo, kao i svaki čovjek pristrasan, ali ne do mjere da bih oštetio drugoga i nikada nijednom muzičaru ni pjevaču ne pristupam lično, isključivo preko muzike.
Kako prepoznajete takmičara iz BiH?
– Ima tu filing koji je Bosna njegovala i njeguje u frazi interpretacije i figura koje čine tu melodiju. Pjevaju mekano i prefinjeno, ponekad dinamički malo nametljivo ali su interpretativno odlični. Naročito kad pjevaju Kemala, ja ga odmah osjetim. A čim kaže “jest” znam moje je.
Jeste li se možda ogriješili o nekom kandidatu?
– Mislim da nisam. Definitivno ovo možda zvuči neskromno, ali nisam. Kada ocjenjujem, osjenjujem trenutni nastup. Malo kada bih popustio na osnovu ranijih zasluga, ali to bih i naglašavao i kazao dajem ti prolaz ali nije za prolaz.
Mislite li da ste prestrogi?
– Moji kometari se svode na to da budu edukativni, a onda se ispostavilo da čak i djeca koja su ispala zahvaljujući mojim negativnim komentarima su zahvalna, pa čak i njihovi roditelji koji su u najvećem problemu. Nije mi se nikada desilo da me neko optuži. A najveće opravdanje je bilo kada sam ocjenjivao svoju kćerku Džidžu gdje sam izgovorio onu čuvenu rečenicu: “Sada te ocjenjujem kao otac i najbolja si, a kao član žirija dobit ćeš kući što nisi navježbala”.
Ni ona nije potpisala ugovor sa “Grandom”. Jeste li je i tu savjetovali?
– Pa rekao sam joj da pravi svoju firmu, pa neka je i mala ali neka je tvoja. Živi u Beogradu, u centru je muzičkih zbivanja i ako bude kvalitetom izgurala sebe svako će je tražiti, a ako se uljuljka uz menadžera ili firmu koja je štiti otupit će pa neće znati za deset godina šta ju je snašlo. Džidža je fina djevojka još samo da je udamo…
Jednom ste izjavili da je estrada paravan za poluprostituciju?
– Ima toga. I to se pokazalo naročito sa ovim rijalitijima. Ja sam tu rekao jednu stvar koja će izazvati i ovdje polemiku – ja bih legalizovao prostituciju, odnosno, javne kuće. Sve bi bilo drukčije. Bilo bi više poreza za državu, momci koji bi se bavili time imali bi zaštitu države, imali bi medicinsku zaštitu, ljudi kojima je potrebno dolazili bi normalno…kao što sam bio protiv kockarnica, a onda shvatio da je dobro jer možeš dijete pratiti kada uđe tu a ne da ide po nekim podrumima, sa narkomanima gdje ga može neko i ubiti. I ovo bi bilo dobro jer su počeli zloupotrebljavati ti koji kontrolišu te starlete.
Hoćemo li vas gledati i u narednoj sezoni “Zvezda Granda”?
– Da. Iskreno, pri kraju svake sezone se zamorim i kažem neću više, ali čim napravim malu pauzu poželim ta druženja, blaga prepucavanja sa kolegama i onda se i predomislim. A šta bih drugo i radio? Jednom sedmično se snima, malo odem islikam se… ali kad ovjek postavi sebe kako treba, onda to i prija.
Kažete nedostaju vam prepucavanja? Jesu li ona možda malo naštimana?
– Nisu. Kod nas je jedino iskreno. Mi se jedino iskreno u momentu ne podnosimo, a u momentu volimo. Branimo svoj stav, i vjerujte ništa nije namješteno. Čak i naša glasanja se razilaze u momentu.
Kako komentarišete odlazak Zorice Brunclik?
– Mene kad su pitali šta je, prvi komentar mi je bio nije valjda Vlada pala. Žena je povukla neki svoj potez, i ja u to ne bih da se miješam. Ko zna, možda su neki poslovni promašaji uticali na to, možda je koncert u Sarajevu trebao biti bolji. Ne možeš na silu napraviti nešto, da sam ja došao sigurno bi bilo 20.000-30.000 hiljada… Šalu na stranu. Mišljenja sam da će se sve stišati do septembra i da će i ona ponovo s nama sjediti na istom mjestu.
Kada smo kod odlazaka, kako gledate na to što neki takmičari iz BiH nisu željeli potpisati ugovor sa “Grandom”?
– Ako mislite na Eminu Tufo, moram reći da je vrlo perspektivna osoba. U pitanju je njena muzička karijera, pa ne bih mogao da ocjenim… a moje estradno mišljenje je, hajmo biti iskreni, Beograd “diktira” estradnom scenom, tako da imamo dva para opanaka, pa mislim da je ona pogriješila pola, a pola nije. Pogriješila je jer je izgubila šansu da za kratko vrijeme promovira sebe. Ona je bila glavni adut Saše. On je u njoj vidio novu Radu Manojlović i Tanju Savić. Pred njom je bila blistava karijera… ali je onaj drugi dio taj ugovor koji te vezuje na devet godina. Mislim da je tu taj momenat odlučio, a vrijeme će pokazati je li pogriješila ili nije. Armin Bijedić ima dovoljno godina i njegova navika za načinom života i porodične obaveze ne bi dozvoljavale da toliko putuje. Jer, vi kad uđete sa “Grandom” u projekat više niste svoji.
