Haris Kulović je nesumnjivo još jedan pjevački talenat iz BiH sa kapacitetom da jednog dana postane vodeća zvijezda u regionu. Mada iza sebe nema neki veliki hit, Kulović radi, putuje i dokazuje da talentirani pjevači uvijek imaju posla.
Mala bara
–Uvijek sam bio mišljenja, a tako je i danas, da kvalitetan pjevač uvijek ima posla. Ja ne mislim samo na sebe već općenito. Estrada, a posebno bh. je kao mala bara sa puno krokodila, pa pojedoše onda sami sebe. O mom kvalitetu odlučuju drugi, ali bitna je i ta neka doza samopoštovanja i vjerovanja u sebe, a ja vjerujem u sebe i glas koji posjedujem, a danas se samo tako može opstati.
Da li si zadovoljan dosadašnjim rezultatima?
-S obzirom da sam do sada za sve postignuto zahvalan samo sebi, jer sam bukvalno sve sam postigao, i prezadovoljan sam svim onim što sam postigao u posljednje tri godine. Zahvalan sam dragom Bogu što sam ostao prisutan među publikom, a posebno što je to sve postignuto bez namjernih ili nenamjernih skandala.
Kako objašnjavaš činjenicu da je Kakanj postao rasadnik muzičkih talenata. Gile, Emir iz „Lapsus benda“, Denijal Ahmetović, ti…,ko je koga tu prvo povukao?
-Prvo moram da kažem da smo se mi svi zajedno družili prije neke naše popularnosti i pojavljivanja u javnosti. Družili smo se na našim zajedničkim dernecima, ali Gile je bio okidač svega toga, da svi krenemo nekako ozbiljnije da se bavimo muzikom. Ne samo nama već, mnogim mladim pjevačima u BiH da krenu da se takmiče, da vjeruju u sebe i svoj talenat.
Sada više niste djeca, nepoznati mladići sa kakanjskih ulica već odrasle osobe sa karijerama. Da li postoji konkurencija među vama i kakav je vaš međusobni odnos danas?
-Ja sam sa svima u dobrim odnosima, svi imamo različite stilove pjevanja, različitu publiku, nastupe, svirke. Mislim da jedan drugom nismo konkurencija, ja želim da sa svima imam isti odnos kao i prije 15 godina. Kada se sretnemo nikada ne pričamo o muzici, već o sasvim običnim stvarima. Ja ne zavidim nikome, nikome nisam konkurencija i svima želim svako dobro. Ja nisam ni sa kim od njih imao bilo kakave nesuglasice, a možda je neko od njih imao neke pogrešne poteze prema meni, ali ja im opraštam, jer svi smo mi samo ljudi.
Da li ste zvijezde u vlastitom gradu?
-Kakanj je jedan relativno mali grad u kojem se svi međusobno poznajemo. Nas ljudi u Kaknju gledaju kao svoju raju i kao sve ostale sugrađane, a i mi se ne ponašamo kao zvijezde sa televizije i iz printanih medija.
Da nije bilo Srbije da li biste sva četvorica uspjeli?
-Definitivno ne bi. To je puka istina i kako će to neko razumjeti ja ne znam. To je na neki način i sreca ali i tuga, da smo morali otići u drugu državu da tamo prepoznaju naš talenat, da nas tamo promoviraju i naprave od nas to što smo danas. Doduše, jedino je Denijal napravio prvo ime u BiH, ali i on gradi karijeru u Srbiji. I zaista mi je drago što je Denijal sve to prvo postigao u Sarajevu, a volio bih da smo svi imali tu sreću.
O starletama koje pjevaju?
-Ja sve to poštujem, danas mnogi vole da gledaju, a ne da slušaju muziku. To su osobe koje grade karijeru na izgledu, a to očigledno i uspjeva, pa ko voli neka izvoli.
Da li bi ušao u neki rijaliti šou program?
-Ne bih nikada. Psihološki ne bi mogao to da izdržim, jer ja sam osoba koja prije svega ne voli svađe. I kad se desi neka svađa ja gledam da to na miran način izgladim.
Bosanski naglasak
Da li razmiljaš o čvrstoj vezi?
-Sada sam fokusiran samo na rad, možda ako naleti neka veza, ali nešto ozbiljno, ženidba i tako to, nije mi porioritet. Prvo treba stvoriti čvrstu budućnost, pa onda razmišljati o ženidbi i porodici.
Karijeru si počeo graditi u Beogradu, da li bi snimio pjesme na ekavici?
-Mislim da nije profesionalno pjevati ili snimiti neku pjesmu na ekavici, a ako sam rođeni Bosanac. Isto tako i obratno, mislim da bi baš bilo ružno. Moj bosanski naglasak ostaje kada pričam, a da ja sada snimim na ekavici pjesmu, baš bi po meni bilo ružno. Nije oličenje profesionalnosti.
Mnoge tvoje mlađe kolege iz BiH snimaju duete sa pjevačicama iz Srbije. Sa kim bi ti volio snimiti duetsku pjesmu?
-Sa našom muzičkom divom, našom hadžinicom, našom divnom Hankom Paldum, a mislim da će se to uskoro i desiti. Zajedno smo bili u Australiji na turneji, dosta me savjetuje i ona mi je kao druga majka. To je žena od koje se mnogo toga može naučiti.
Sa Enesom najbolji, sa Šerifom korektan
Voliš da pjevaš Šabana, Šerifa i Enesa, koga od njih trojice posebno gotiviš?
-Iskreno, u najboljim odnosima sam sa Enesom Begovićem. Veoma često se družimo kako u Sarajevu isto tako i na moru, imamo dosta zajedničkih prijatelja. Dao mi je dosta korisnih savjeta, nije zavidan i imam mu se zaista na čemu zahvaliti. Sa Šerifom sam bio prije u puno boljim odnosima, danas sam u korektnim, kada se vidimo pozdravimo se, i to je to. Poštujem ga i to je to. Ja imam drugačije razmišljanje od njega, ja ga poštujem i cijenim, pjevam dosta njegovih pjesama, i Šerif je vanserijski pjevač koji se dugo neće roditi, a možda i nikada.
Droga me ne privlači
Za estradu se vežu alkohol i droga, razni opijati. Šta si od svega toga probao?
-Osim alkohola ništa drugo nisam probao, a bio sam u mogućnosti da probam sve. Jednostavno, nije to moj pravac, i to mišljenje ću uvijek da imam. Možda to više nije ni stvar karaktera, kao ja to neću, već je stvar u tome što me droga i svi ti opijati uopšte ne privlače. Ne osuđujem nikoga ko to koristi, ali ja nemam interesa niti ambicija.