Željko Samardžić uveliko se priprema za koncert koji će održati u četvrtak 28. maja u Beogradu. Pjevač iz Mostara nastupit će po 37. put u karijeri u velikoj dvorani Sava centra.
– Otkad sam počeo profesionalno da se bavim pjevanjem, kod mene je uvijek prisutna trema, i to ona pozitivna, pogotovo kad pjevam u Beogradu. Publika zauzima posebno mjesto u mom životu, tačnije vratio sam se u život zahvaljujući njima – kaže Samardžić.
Kako ste osmislili program i kojom pesmom počinjete koncert?
– Tu odluku ću donijeti pred sam izlazak na scenu. Pjevat ću balade koje ne izvodim često na koncertima. Imam tu sreću da oni kojima se obraćam veoma dobro znaju sve moje pjesme, tako da će to biti divan hor koji peva o ljubavi i u ime ljubavi.
Hoće li će vaši unuci Luka, Aleksa i Nina doći na koncert?
– Moji unuci su dio moje vjerne publike i raduje me što su prisutni na mojim nastupima. Želim da me pamte po dobru i da izrastu u časne ljude. Ponosni su na svog dedu, a bogami i ja na njih. Vole moju muziku, ali mislim da im je trenutno repertoar tetke Minje draži i da znaju svaku njenu pjesmu.
Da li ste ih razmazili i ko je od deda naslijedio gen za muziku?
– Kao i sva druga djeca, čas se vole, čas istjeruju pravdu, ko je prvi, ko je bolji. Za njih sam ja autoritet broj jedan u familiji i tu nemam konkurenciju. Svi su talentovani za muziku, a i za sport. Luka posebno voli fudbal i ponosan je na drugog dedu Vladimira Pecelja, nekadašnjeg prvotimca Veleža iz Mostara.
Slavite 40 godina braka sa suprugom Majom.
– Moja Maja i ja smo dugo zajedno i daj Bože da budemo još što duže može. Kad bih se ponovo rodio, moj izbor bio bi isti. Mogu samo reći: „Hvala za svaki minut proveden s tobom, ljubavi moja!“ Nema tu mnogo tajni, ako se sretnu dvije srodne duše, to je za cijeli život.
