Elvira Bašić, atraktivna djevojka iz Gračanice kao plesačica nastupa pod umjetničkim imenom Elvira El nur. Kaže, od malih nogu mašta da postane orijentalna plesačica, a to je plod onoga šta je vidjela u televizijskoj seriji “O clone”. No, nažalost, u to vrijeme nije bilo plesnih studija u kojima se mogla edukovati pa se plesom, značajnije počela baviti tek prije četiri godine kada je preselila u Tuzlu na studij.
Danas već ima svoj plesni studio “El nur” u Gračanici, koji ima 30 članova. Redovno posjećuje radionice svjetskih zvijezda u orijentalnom plesu i razna takmičenja, a prošle godine je na prvom Federalnom takmičenju u orijentalnom plesu zauzela drugo mjesto.
Da li je bilo ponuda da sa sebe baciš i poljednju krpicu te se fotografišeš naga?
– Ne. Nije bilo takvih ponuda. Teško bih pristala na takvo nešto. Nisam od onih koja bi za parče slave učinila nešto zbog čega bih sutra hodala pognute glave. Istina, pomalo se ljutim na medije koj rado takvima ustupaju prostor a zapostvljaju one koji istinskim i mukotrpnim radom grade svoju karijeru.
Svojom pojavom i pleseom sigurno lomiš mnoga srca. Je li tvoje srce slobodno ili se u njega uvuka nekog?
– Nisam slobodna. U sretnoj sam vezi već godinu dana. Mogu reći da sam jako sretna što sam pronašla muškarca koji me podržava, cijeni i poštuje.
Je li tvoj partner ljubomoran dok na nastupima gleda kako te drugi “prže” svojim pogledima?
– Pretpostavljam da mu nije lako. No, nikada mi nije pravio ljubomorne scene. Vjeujem da svoju ljubmoru vješto skriva.
Ko ti pomaže oko ugovaranja nastupa?
– Za to je zadužen moj menadžer Samir Rich, koji je svojevremeno bio i moj trener. On je osoba uz koju sam stekla mnoga znanja. Ukazivao mi je na svoje greške kako ja nešto slična ne bih proživljavala. Uvijek mi je bio pri ruci kao pravi prijatelj. On je zapravo moj i trener i menadžer i prijatelj. Sve troje u jednoj osobi.
Kako čaršija gleda na posao kojim se baviš?
– Kada sam počinjala da se bavim ovim poslom mnogi su bili protiv toga i protiv mene same. Znate, uz ples se često vezuju priče o nemoralu. I, nerijetko, treba biti vrlo hrabar pa u nekoj čaršiji razbijati tabue. Jedina podrška su mi bili roditelji. Njihova podrška ni danas ne izostaje. Kasnije, kako je popularnost orijentalnog plesa, ili trbušnog plesa, kako je u narodu više poznat, počela rasti mnogi moji protivnici su i sami zaplesali. A neki se kasnije čak i počeli baviti ovim poslom. Mnogi ljudi imaju predrasude te ovaj ples povezuju sa go-go plesom i zbog toga ponekad imaju loše mišljenje o nama. Ja se trudim da na svojim nastupima što bolje predstavim ovaj ples i dokažem ljudima da je to umjetnost. Nastupe odbijam ukoliko nemam adekvatnu binu, obezbijeđenje i ukoliko ne mogu plesati isključivo uz svoju arapsku, egipatsku ili tursku muziku.
Ni dobro, ni loše
Kakav je odnos društva prema plesu? Pomaže li ti neko iz vlasti ili samo poturaju noge?
– Što se vlasti tiče ja se nadam da će mi pomoći u radu sa plesnim studijem. Ne mogu reći ni dobro ni loše o njima jer sam plesni studio nedavno otvorila i nisam imala priliku da prema njima apliciram sa nekim pojektom. Nadati se da njihova podrška neće izostati.
