Ovoga puta na kafi smo se našli sa jednom od najuvaženijih predstavnica bh. narodne pjesme Hasibom Agić, ženi čiji vokal i interpretacija su, bez sumnje, ostavili veliki trag u domaćoj muzici.
S obzirom na to da se duže vremena niste oglašavali sa novim pjesmama, znači li to da nemate namjeru više snimati i da ste zadovoljni vlastitom fonotekom?
– Naravno da sam zadovoljna. I više od toga sa svim što sam do sada snimila i uradila u muzici. Trudila sam se cijelu svoju karijeru da to bude sa ukusom i mjerom. Mislim da sam postigla željeni cilj, no isto tako istina je da se nisam umorila i da ne mislim ići dalje. Nedavno sam dobila pjesmu od svojih prijatelja Šukija Planjanina i Hareta Vražalice, jednu prelijepu pjesmu koja je bila poklon od njih jer kažu da samo ja to mogu otpjevati srcem.
Kad ste rekli da ste nastojali u karijeri realizovati sve u muzici sa ukusom i mjerom, jeste li mislili da sadašnjim estradnim predstavnicima toga fali?
– Najradije bih rekla da nemam komentar, ali isto tako ne mogu da prešutim da većinu onog što se sada snima bih najradije nazvala bez imena. Svjedoci smo trenutnih zbivanja na estradi uopšte, to je jedna opšta konfuzija besmislenosti.
Mislite li i na najezdu pjevača na estradi?
– I to između ostalog. Žao mi je tih mladih ljudi iskreno, jer to što se s njima dešava je mač s dvije oštrice. Traju vrlo kratko, bljesnu u jednoj godini i već narednu dolazi njihova smjena. Oni kao da nisu svjesni toga. Jesu oni koji propadaju.
Da li taj prevelik broj predstavnika u muzici, taj nagli priliv smeta toj veteranskoj ligi pjevača?
– Kako da ne. Oni nastupaju na gažama za neke mizerne pare, što bi rekli idu po svaku cijenu a tim oduzimaju posao onima koji već dugo traju u muzici. Nikada mi neće biti jasno po kom kriteriju neki uopšte dobivaju priliku da stanu pred publiku.
Pa, kriteriji su poznati a i prilike koje im se pružaju u pojedinim rijaliti takmičenjima.
– E to je prežalosno. Mogu vam reći kad čujem komentare žirija, kako neko izgleda zapravo oni kažu stajlinga, pa scensko ponašanje sve mi je ukupno to neshvatljivo. Ne znamo da li biraju manekene ili interpretatore. Naravno, slažem se da sadašnja muzika želi i da vidi osim da čuje, ali vjerujte da je to viđenje kratkog daha. I mlađe populacije sad žele da čuju dobru pjesmu, kvalitetnu interpretaciju i da uživaju u zdušnom nastupu pjevača. I oni itekako znaju ocijeniti.
Mislite li da je to razlog zbog kojeg su se razrijedila gostovanja kojekakvih estradnih predstavnika po restoranima i klubovima bar kada je Bosna u pitanju?
– Sami ste mogli primjetiti da je sve manje zabava u onoj varijanti koja je do samo prije godinu dana harala našim prostorima. Što rekli i kurta i murta su se smjenjivali po Bosni, ovoj jadnoj ogoljeloj i izrabljenoj. I iz nje se iznosio novac ko zna kuda po regionu. Toga gotovo više i nema Ostalo je samo nekoliko desetina objekata koji još uvijek nešto se varakaju s tim zvjezdicama. Prave zabave, sa pravim istinskim ugođajem posljednje vrijeme pripadaju ovoj nekoj provjerenoj varijanti pjevača.
A kada su u pitanju festivali, da li vjerujete u njih?
– Uzimala sam učešće na mnogim festivalima i ponosno mogu reći da sam ponijela mnogo nagrada i lijepih titula, ali sa pravih festivala na kojima se “vagala” interpretacija i dobra pjesma. Sada u polufinalu već se može znati ko će u finalu odnijeti nagradu, to je jasno i običnim smrtnicima. Ne po pjesmi nego po nekoj hijerarhiji koju odredi diskografija ili TV kuća. Tako da tu neku finalnu noć i ne trebam gledati već mogu sama pretpostaviti ko će pobijediti.
U svoj toj izgubljenoj vrijednosti koju posljednjih godina nudi estrada, vi ste uspjeli da ostanete i uz izvorni i novokomponovani melos?
– Ja sam zadovoljna, što rekli dva ručka ne mogu za jedan dan jesti. Uvijek sam zahvalna Bogu na svemu što mi je dao i zbog toga mogu reći da sa sretna.
