Da li ste umorni od turneja i koncerata?
-Nikada. Teško ti je da radiš kada vidiš da nisi pogodio atmosferu. Ima teških šta god da odsviraš, gledaju te, onako.
Šta vas čini sretnim?
-Sretan sam jer uspjeh koji smo ostvarili sa „Crvenom jabukom” nije bio planiran.
Jeste li maštali o uspjehu?
-Nismo po svaku cijenu željeli da budemo to što jesmo. Zato nam se i desilo.
Postoji li recept kako doći do publike?
-Naravno, da bi bio dobar u poslu kojim se baviš, moraš da voliš to što radiš i da budeš uporan. I, najvažnije je da ne varaš.
Šta vas nervira u poslu?
-Ja ne trpim frajere bez pokrića. Tako sam vaspitan.
Estrada?
-Danas polovinu estrade čine foliranti. Žao mi je ove djece kojoj se to servira. Nekada, da bi postao pravi muzičar, morao si sjediti nasred Baščaršije, pjevati i tamburati da bi neko bacio oko na tebe.
Životni moto?
-Poštujem svoj posao jer mi je mnogo pružio.
Da li je jednostavno biti pjevač?
-Muzičar i pjevač nije nimalo jednostavno i lako. Ali suludo bi bilo da se žalim jer ima i težih poslova, kao što je, recimo, kopanje puteva!
Kako se snalazite u kuhinji?
-Tu sam majstor, uvijek spremim nešto maštovito i obradujem Barbaru, Petru i Mareu.
Najljepši trenuci?
-Kada me po povratku s puta dočekaju moja djeca, to izaziva posebnu toplinu mojim. Djeca su vrhunac mog života.
Kome je sve dopušteno?
-Kćerkama dopuštam sve. Sve ono što sam ja kao dijete htio da radim, a nisu mi dali, ja njima dozvoljavam. Popustljiv sam, ponekad i previše, ali svi očevi su slabi na žensku djecu.
Posao i porodica?
-Vjerujem da bi djeca i supruga više trpjeli kada bih radio u kancelariji od 9 do 17 sati i dolazio kući mrtav umoran. Ovako, znaju da me nema, ali zato kada sam kod kuće, onda sam tata 24 sata dnevno. I samo sam njihov. Vodim ih u šetnju, idemo u nabavku, igramo se.
Starke kupujem i kćerkicama
Koliko vas je promijenio brak i porodica?
-Još sam onaj stari. Moj stil života se ne mijenja, i dalje sviram, pjevam nosim „starke“. Razlika je samo u tome što patike više ne kupujem samo za sebe već i za kćerkice.