Nekadašnji frontmen popularne sarajevske grupe Đino Banana, Sarajlija Srđan Jevđević danas je frontmen grupe “Kultur shock” koja djeluje širom svijeta, a sam Srđan živi s porodicom u Sijetlu. Njega i članove benda sreli smo u Frankfurtu gdje su imali dogovoren nastup, a koji je bio izuzetno dobro posjećen.
Sretan put
– Prije dolaska u Frankfurt bili smo u Parizu, a kada smo već u Njemačkoj tu ostajemo još nekoliko dana, jer nas očekuju nastupi u Hamburgu, Berlinu…. Traženi smo, imamo posla, a to je najbitnije. Nekad nam se desi da između dvije svirke ili dva koncerta pređemo više od 1000 kilometara.
Da li to znači da imate više posla nego što ste svojevremeno imali sa grupom Đino Banana?
– Nastupa i koncerta sa grupom “Kultur shock” imamo više nego što su to svi nekadašnji jugoslovenski sastavi imali tokom njihovih karijera zajedno. Imamo više od stotinu svirki tokom godine i to je zaista fenomenalno. Možda bih izdvojio “Dubiozu kolektiv” koji nam donekle pariraju, jer imaju dosta nastupa, ali oni su još mladi i trebat će im vremena da nas sustignu. Ali, oni su moja djeca, bio sam gost na njihovom albumu i oni kroz svoje pjesme govore i u moje i ime BiH.
Razmišljaš li o ponovnom okupljanju grupe Đino Banana, pa da se radi paralelno?
– Iskreno, ne razmišljam. Već odavno sam skontao da nostalgija nije moj film, niti nekio dio mog života. Moj muzički moto je svirati i stvarati nešto novo, pa opet nešto novo. Kada prestanem da sviram nešto novo, onda me neće biti nigdje, a posebno ne u nekim šou programima u kojima se pojavljuju oni koji su potonuli. Možete me samo naći na plaži sa ženom i djetetom.
Kada uporediš estradu 80-tih kada si bio sa Bananom u samom vrhu i ova današnja dešavanja, kakav je tvoj komentar?
– Ma, estrada je uvijek ista, samo što ja više nisam dio nje. Ja se više ne emitujem na radiju, sviramo po klubovima i to je to. Ja sam za vrijeme rata u Sarajevu skontao da ta estrada nije mene vrijedna. Želim joj sretan put, jer moj način razmišljanja na taj estradni način nije nikada ni bio. Ali sam svojevremeno vrlo mlad uletio u sve to pa nisam ni znao.
Da li ti nedostaju te sladunjave pjesme poput „Mače moje čupavo”, „Amerika”…?
– Ne. Stvarao sam ih jer sam u to vrijeme bio mlad i poletan, željan ljubavi i pjesme. To nekadašnje vrijeme bilo je vrijeme koje je mirisalo na cvijeće i ljubav, a danas to nije više tako. Moja želja je oduvijek bila da odem negdje daleko, da napravim bend i da sviram. Imao sam tu sreću, a mislim da sam jedan od rijetkih kojemu se ta želja i ostvarila.
Da li ti nedostaje Sarajevo?
– Da, u svakom slučaju, ali ja imam tu privilegiju, kada imam recimo tri dana slobodno, sjednem u avion i za Sarajevo. Budem malo sa mamom, ispričamo se i opet u bijeli svijet. Iskreno govoreći ja sam veoma često u Sarajevu, samo što ništa ne radim u tom gradu. Možda bi se i vratio u Sarajevo, ali pošto mi je dugačak put do posla, a kojeg obavljam širom svijeta, onda mi Sarajevo dođe usputna stanica samo da prespavam.
Kada bi ti se ponudio neko od narodnjaka da snimiš duet, da li bi pristao?
Moralna podrška
– Pa, sve zavisi sa kim i šta da snimim. Ako bi se ponudilo nešto dobro, vrlo rado. Ipak, ima jedna pjevačica sa kojom bih sutra odmah snimio duet, a to je Hanka Paldum. To je žena koju izuzetno poštujem i cijenim, ima odličan glas. To je žena koja je išla ljudima koji su bili ranjeni u bolnicu da im daje moralnu podršku i to se ne smije nikada zaboraviti. Proveo sam veći dio rata u Sarajevu i to znam. Obožavam je i to je jedna od najboljih osoba koje znam, a prije svega je dobar čovjek.
Da li u slučaju tvog benda postoji seks, droga i alkohol?
– Ma, ne. Ja sam sretno oženjen čovjek koji samo svira. Što se tiče droge, kod nas u bendu je sve samo legalno što treba da bude legalno, a sve ostalo me nikada nije ni zanimalo.
