Sulejman Haljevac Memo ne prestaje iznenađivati kada je u pitanju otkrivanje svojih talenata. Ovaj priznati akademski slikar, okušao se i u voditeljskom poslu, pokazao izvanredan smisao za animiranje mase, zatim i kao glumac… prvo na daskama koje život znače, a uskoro ćemo ga gledati i na filmskom platnu.
Hari kupuje pet slika
Bio je on nekad i dobar fubaler. Bio je kapiten u FK Sarajevo, kojem su predviđali sjajnu karijeru na zelenom terenu. Ali nakon povrede više nije mogao biti u prvom timu. To ga je, kaže, toliko dotuklo da se odao ulici. Onaj fini dečko na kojeg su njegovi roditelji, majka akademski slikar a otac vajar i scenograf, bili ponosni postaje buntovnik. Svima i svemu ide u kontru. Debeli lanci i trenerka tom 15-godišnjaku postaju njegov zaštitni znak. No, i tada pokazuje da sve čega se uhvati, uspješno i odradi. Organizuje rejv partije koji su jedni od najposjećenijih i gdje okuplja na stotine mladih.
No, njegova majka baš i nije sretna. Zna da on ima talenta za slikanje, jer u nekim svojim momentima, da li tuge ili radosti ni Memo danas ne zna reći, zatvorio bi se u sobu i igrao se bojama. Prvi njegov rad, njega se itekako sjeća, bila je riba koju je radio na miljeu, i njime oslikavao na platno. I upravo ta slika, je nekako označila preokret u njegovom životnom putu. Njegova majka Nađa jednog dana mu je došla i kazala da se nekoj njenoj prijateljici dopala ta slika i da bi je rado kupila, pa ako želi može otići do nje i prodati je. Memi je to bilo pomalo i glupo ali na mamino insistiranje ali i da ima koju kintu više u džepu otišao je, i prodao sliku za tada nevjerovatnih 330 maraka.
No, Memina mama tu nije stala. Za dva dana javio se jedan gospodin koji je isto želio Meminu sliku. I on tako počinje lijepo zarađivati… ali i slikati. A onda Hari Varešanović kupuje pet slika… i on ostavlja sve i hvata se kista.
Dugo godina Memo nije znao da mu je Hari zapravo i prvi kupac jer one prethodne platila je njegova majka. O njegovom talentu se brzo pročulo i odjednom svi žele imati barem jednu njegovu sliku u svom domu. Ambasadori, ministri, glumci, pjevači… sve same face.
Prvi predah od slikarstva pronalazi u “Izgubljenima”, rijaliti šou koji je radila TV Hayat. “Zlate mi”, pobijedio je. Tolika pomama nastaje za njim da na istoj televiziji dobija svoju emisiju, koja tada obara sve rekorde gledanosti. Ovaj itekako zanimljiv lik, budi interes za regionalni šou “Farma” na koju odlazi i uz pomoć svojih “čokova” uzima pobjedu kojom osigurava 50.000 eura. Doduše, još ih nije dobio ali vjeruje u Sud, te se nada i skoroj isplati.
Čini se da si se kroz ove rijalitije pokazao kao dobar glumac, te si vrlo brzo dobio pozorišnu a sad i filmsku?
– Čini se da ja taj “kod” imam u sebi, jer ovo nije moja prva ponuda. Sa Pjerom Žalicom sam 1996. godine trebao raditi na jednom filmu i čak sam potpisao ugovor, no, taj film nije snimljen. Nele Karajlić me je, također, zvao da radim s njim na onim njegovim “Nadrealistima”, ali to sam hladno odbio jer sa takvim čovjekom ne želim sarađivati. Nemamo nas dvojica isti pogled na svijet i jednostavno neću da se moje ime veže uz njegovo. S druge strane, vjerujem da je i ovaj talenat naslijeđen od mame, koja je kao djevojka bila misica Sarajeva i Prva pratilja Jugoslavije. Također i glumica. Ali i voditeljica. Sa 16 godina imala svoju emisiju. Svestrana žena.
Znači, Puškin poziv, može se reći da si i očekivao?
– Nisam. Nisam čak ni razmišljao o tome. Sve se te stvari slučajno dešavaju. Scenario predstave “Go, loš, ološ”, me oduševio. Pronašao sam se u ulozi, a najbitnije od svega je što sam pokupio sve pohvale od ljudi koji su dugo u ovom poslu. Kažu mi da sam rođen da budem glumac.
Želiš ostati u glumi?
– Ne. Želim ostati slikar. To jesam i to ću uvijek biti. Sve ovo što mi se sa strane dešava to je jedna moja mala igra. Čisto preispitivanje, možda samog sebe, da vidim koliko mogu, koliko znam… Možda i život pravim zanimljivijim jer sve su to nova iskustva. A s druge strane i novi prijatelji koji će kupiti moju sliku. Šalu na stranu, ali zaista, gluma je moj novi hobi. I tako želim da ostane.
Ipak, nije mala stvar na prvom filmskom ostvarenju stati rame uz rame sa velikim glumačkim imenima Sergejem Trifunovićem i Tarikom Filipovićem. Koliko ti to imponuje?
– Pa, možda da se smatram glumce i bi. Ovako mogu samo reći da će mi biti drago družiti se s njima.
Tu je i Seka Aleksić?
– Da, to me raduje jer će nam valjda na pauzama biti veselo.
Zar nisi ti taj koji uveseljava?
– Ali ne znam pjevati…
Hoćeš li je onda slikati?
– Na snimanju neću. Ta uloga nema veze sa Memom. U filmu glumim menadžera. A vrlo rado ukoliko Seka izrazi želju da je slikam. Umjetnik uživa u prirodi, a mislim da ona spada u takve i one koje mogu slikati? Jelenu Karleušu, recimo, nikad ne bih slikao.
Što luđi, to bolji
Zašto?
– Jednostavno ne mogu da slikam vještačke i plastične primadone. Imam neke svoje principe. Evo, ja živim od prodaje slika ali nikad je geju neću prodati. Ne želim da se ispod mojih slika oni vode ljubav.
A čiji akt bi volio uraditi?
– Julia Roberts. Definitivno. Znam da nema šanse da dođem do nje, ali ona mi je pojam žene… a naše, pa vala i ne znam. Nijedna mi nije baš, sve su mi nekakve zgembaste, glume nešto i podriguju puno valjda zbog kajmaka i kljukuše, koji se pomješaju sa, recimo, žabom s medom, koje one kao jedu na tim nekim eventima… pa kad se tu napravi bučkuriš u stomaku, jadna majko.
Ko su tvoji najbolji kupci?
– Oni koji se razumiju u umjetnost i sponzoruše. Najjača koncepcija mojih slika su u Radon Plazi, to su po meni najvrijednije moje slike ali imao sam sreću što se kupac tih slika itekako razumije u umjetnost pa je znao šta traži od mene.
Mnogi te vole, cijene i poštuju. Ali ima i znatan broj onih koji “pljuju” po tebi. Kako reaguješ na te stvari?
– Oni me tjeraju naprijed. A moram priznati da je i meni u početku bilo čudno a onda sam shvatio da što te više ljudi gade to si zanimljiviji… i što si luđi to si bolji.
Ko je draži tvojoj supruzi Lejli, slikar ili glumac Memo?
– Definitivno ona pored sebe želi imati Memu, kao što i Memo želi imati nju. Ona je moja najveća podrška i mislim da joj je svejedno jesam li slikar, glumac, voditelj ili ću sutra biti nešto treće. Priznajem, da kada sam satima ispred ogledala vježbao ulogu za predstavu da se spakovala i otišla kod mame. Ali ne zato što me nije podržala, naprotiv, da me ne smeta i ne dekocentriše. A bila je prva u BKC i jedina koju sam vidio u masi. Kao da je reflektor bio u nju uperen. Ona je moja najveća svjetlost. Zahvaljujem Bogu što mi je dao takvu ženu, koja je iz fine kuće i koja me zna pratiti.
Hoćemo li te ponovo vidjeti u nekom rijalitiju?
– Imao sam ponudu ali sam odbio. Ne kažem da neću više nikad biti dio toga, ali mislim da je dosta. Možda bih prije prihvatio ulogu voditelja u tom rijalitiju jer tačno znam šta njima treba i kako se osjećaju unutra, pa bih volio biti njihova veza sa vanjskim svijetom. Meni je bilo teško…ostavio sam trudnu ženu, bolesnog oca. Obećali su da će me obavještavati a nikad mi niko ništa nije rekao. Pjevači kad dođu svi se oni druže, poznaju nekog i imaju priču…a meni Gile došao, ja se obradovao evo meni mog Bosanca a on samo gleda u mene i ne progovara.
Na koridi prodao 13 slika
Iako je jedno od priznatijih imena bh. Umjetnosti koji iza sebe ima 10 samostalnih izložbi i 150 grupnih, Memo se ne libi raditi bilo kakav posao. Čak je otvorio jednu od korida. A hvali se da je tu, za samo jedan dan prodao čak 13 slika. A nijedna nije ispod 1.000 KM.
Nikad u političare
Veliki je emotivac, što smo mogli vidjeti kroz emisije “Farme” gdje Memo vrlo često nije mogao zaustaviti suze. I zbog toga, i svjestan je toga, nikada ne bi mogao biti u politici. Iako je iz više stranki pobijao ponude da im se pridruži. Vjerovatno znajući da je rođen da pobjeđuje.- Politikom se nikada ne bih mogao baviti. Nepravda me izbacuje iz cipela i sigurno ne bih mogao nekome mirnim i diplomatskim putem ukazati da griješi, pa bi tu bilo svega.
