Nekrunisana kraljica bisera, kako su prozvali Avu Karabatić, počela je pisati svoju autobiografiju, radnog naslova “Rođena s vukovima”. Kako je napisala na društvenim mrežama, odlučila je ekskluzivno za sve svoje fanove predstaviti uvodni dio iz romana, koji će izazvati veliku pažnju javnosti.
– Uz mnoge obaveze, učenje, nastupe svaki dan odvojim vrijeme i za pisanje moje autobiografske knjige – naglasila je Ava, a onda postavila na društvene mreže dio koji će zagolicati maštu njenih mnogobrojnih fanova.
– Hvala ti mama što si me naučila da budem svoja, je*eno ranjiva, ali nikad Lomljiva. Hvala ti što si moje mane pretvarala u vrline i što si me naučila da više cijenim neuspjeh od uspjeha, da kad je teško, nabacim osmijeh zauzmem stav pobjednice. ROĐENA MEĐU VUKOVIMA, Rođena izvan vremena na pogrešnom, a opet pravom mjestu. Rođena da se bori, da ne odustaje i da pokaže ko je i kad svi misle da su Pirovom pobjedom nešto dobili. Rođena među vukovima, koji bi samo da kidaju dok im bijela pjena curi niz usta. Koji prizor, naravno dragi moji, koja stilska figura je uvijek dobrodošla. Valjda ste shvatili da životinjice su…
Svi bi da zadaju bol, da grizu, da oglodu do kože, da rane gdje najviše žulja, boli, tako da oporavka nema,nema. Da im se pruži prilika, ako bi iz dana u dan, u čoporu su jači, kad su sami, nemaju snage izustiti vokal a kamoli diftong ili cijelu riječ. Zarili bi zube. Stop. Ona je veća zvijer od svih, zvijer moja uspijeva da se bori za svoj opstanak. Oni lome, ona gleda očima mačke, oni oko nje, pokušavaju ama baš sa svih strana, nokauti, udarci, a ona gleda očima Lavice. Preživjela je ona i kamenovanja, razapinjanja, ali svaki put je Uskrsnula. Urliču, krikovi, podvijeni repovi, kao u nekom filmeku, A Ava posmatra i gleda za njima očima Srne… – napisala je Ava
Svi bi da zadaju bol, da grizu, da oglodu do kože, da rane gdje najviše žulja, boli, tako da oporavka nema,nema. Da im se pruži prilika, ako bi iz dana u dan, u čoporu su jači, kad su sami, nemaju snage izustiti vokal a kamoli diftong ili cijelu riječ. Zarili bi zube. Stop. Ona je veća zvijer od svih, zvijer moja uspijeva da se bori za svoj opstanak. Oni lome, ona gleda očima mačke, oni oko nje, pokušavaju ama baš sa svih strana, nokauti, udarci, a ona gleda očima Lavice. Preživjela je ona i kamenovanja, razapinjanja, ali svaki put je Uskrsnula. Urliču, krikovi, podvijeni repovi, kao u nekom filmeku, A Ava posmatra i gleda za njima očima Srne… – napisala je Ava