Ljeto i period godišnjih odmora uvijek su vrijeme kada se bliža i dalja rodbina sastuje na svojim ognjištima. Svi oni rasuti širom Evrope i svijeta, okupljaju se uz najmilije, te se na svaki mogu način trude održati povezanost porodice.
Tako se nakon više od trideset godina konačno na jednom mjestu sastala mnogobrojna rodbina porodice Bektić iz Srebrenice, koje je sudbina odvela do Njemčake, Amerike, Australije, Kanade, Francuske, Švicarske.
Esed Bektić već dugi niz godina živi i radi sa svojom porodicom u njemačkom gradu Dortmundu. Upravo je on bio inicijator da se konačno svi Bektići koji su rasuti po cijelom svijetu, kao niska bijelih bisera opet okupe na jednom mjestu, na svom, njihovom ognjištu odakle su i otišli u bijeli svijet.
-Konačno smo uspjeli da se svi preživjeli Bektići okupimo u našem selu Jasenovo kod Srebrenice. To je naše prvo zajedničko veliko okupljanje poslije rata u BiH. Najstariji među nama bio je Emin Bektić koji ima 77 godina, a najmlađi Bektić ima 4 godine. Jedna od naših Bektića, Vehbija udala se za Palestinca i upravo njen sin Selim bio je najmlađi koji u sebi ima Bektićke krvi. Bilo nas je sve u svemu više od četrdesetoro na jednom mjestu. Bili smo cijeli dan svi na okupu, i to je bilo zaista nezaboravno druženje. Ovo naše okupljane je malo duže planirano, međutim, nikako nismo mogli da se svi uskladimo, ali eto ove godine nam je uspjelo. Neki su nam nedostajali, ali siguran sam da ćemo slijedeće godine biti svi kompletno tu na jednom mjestu. I, iskreno govoreći najradosniji i najveseliji bio je najstariji Bektić, moj otac Emin -ispričao nam je Esed Bektić.
Kako nam je Esed Bektić rekao bilo je tu i suza i smijeha, mnogi od njih, a posebno namjlađi nisu se nikada do tog susreta prije vidjeli niti razgovarali, pa su najmlađi u komunikaciji koristili kako Bosanski isto tako i njemački ili engleski jezik, ali sve u svemu bitno je da su uspostavili prve kontakte.
Piše: Bato Šišić
