Na jednom od snimanja u Podgorici bili smo sudionici sjajne svirke tamošnjih muzičara, kako mlađe generacije tako i one starije. Naravno da nas je zainteresiralo ko su ti estradnjaci, naročito, a onda nam je jedno prezime zazvučalo mnogo poznato – Maršić. Odmah nas je asociralo na popularnog pjevača Nedžada Maršića, a znali smo da njegovi korijeni vuku upravo iz Podgorice.
Pitali smo ga šta su mu Dževad, Dario i Damir Maršić kada nam je sav ushićen kazao da je to njegov brat i bratići. Upostavili smo kontakt i poželjeli da malo više saznamo o ovoj nevjerovatnoj muzičkoj porodici kada nam je Dževad otpočeo priču nalik na pjesmu.
-Od djetinjstva mene i Nedžada je pratila tradicionalna crnogorska pjesma i sevdalinka. Majka nam je lijepo pjevala, uspavljivala nas uz pjesmu „Il’ je vedro il’ oblačno“ koju je pokojna Ksenija Cicvarić pjevala onako izvorno kako treba da zvuči ta vrsta pjesama. Vjerujte da su te pjesme formirale neki muzički pravac u nama. Slušali smo taj ljubavni uzdah, sve se to urezivalo u dječije sjećanje, stvaralo afinitete a onda poslije slušali po svadbama, teferičima te čuvene podgoričke pjesme s obala Morače, Ribnice i Sandžaka, pjesme iz svih gradova Crne Gore – Bijelog Polja, Pljevalja, Ulcinja, pa čak i višeglasne pjesme klapa iz okoline Kotora i Herceg Novog. Volio sam iz prikrajka da uživam u romskim pjesmama koje su se pjevale po svadbama. Ta specifičnost me uvijek impresionirala – priča nam Dževad.
Dario Maršić: Profesionalac u svom poslu
Dolaskom TV-a i nosača zvuka proširuje se repertoar, odnosno znanje u muzici.
-Tada se proširio i repertoar. Moj brat Nedžad se opredijelio se za pjevanje, ali naravno svi smo prvo morali da završimo škole jer za roditelje muzika nije bila profesija. Nedžad se opredijelio za pjevanje, snimio album, otišao u Ameriku i tamo ostao, a do dana današnjeg snimio veliki broj singlova, albuma, arhvskih snimaka crnogorske pjesme, a i sevdaha. I on je ostvaren pjevač. Ja sam se već opredijelio za bubnjeve, imao izgrađene muzičke stavove a Dom omladine je bio prilika za svirku. Zapravo uslovi za afirmaciju talenta – nastavlja on.
Svaka upornost se očito isplati, pa su se i njemu proširile mogućnosti za iskazivanje.
-Da postao sam član vodećih crnogorskih orkestara i sa velikim zadovoljstvom pratio sve jugoslovenske zvijezde, Zdravkovića, Bilkića, Usniju, Jevremovića, pa i bosanske Nedžada Salkovića, Himzu Polovinu, Harisa, Beska, Mujkanovića, Pitića…
Na Dževadovu radost, koliko smo mogli da vidimo i čujemo, muzička loza se nastavila. Kod njega i kod njegovog brata.
-Nedžadova Teuta je veoma talentovana, ali se opredijelila za medicinu. No, moj sin Damir je kao i ja odličan bubnjar. Čuli ste kako svira, nekoliko albuma je snimio sa grupom Jesenjin, ali zbog poslovnih obaveza kao pilot u aviokompaniji „Montenegro airlines“ ne uspjeva da se profesionalno bavi muzikom – dodaje Dževad.
Damir radi kao pilot
Biće da i za Dževada Maršića muzika nije značila profesiju.
-Ispada tako ali nije, najmlađi sin Dario se profesionalno bavi muzikom. Posvetio se pozivu muzičara, završio sve te muzičke škole, stalno je zaposlen u orekstru počasne garde VCG i dobrinik je mnogih međunarodnih i republičkih nagrada. Honorarno je angažiran u simfonijskom orkestru akademije dirigenta Radovana Papovića. Angažiran je sa mnogim bendovima, angažuju ga pjevači, najviše kao klavijaturistu.
Mlađi Maršić je vrhunski muzičar, muzicira i na duvačkim instrumentima, na udaraljkama a i na klvaijaturama, on je jednostavno multitalentovan.
-Istina, baš veliku ljubav gaji prema muzici i nastoji da je usavršava. I on, kao i ja, mada prati sve pjevače ipak gaji ljubav prema evergrinima i rado slušanim pjesmama, etno zvuku, sevdahu, pjesmama u kojima je stopljena i duša emocija. Morate priznati da je to nešto što mnogo uči buduće generacije. To daje neizbrisiv pečat u muzici – završio je Dževad.
