Naoružana do zuba, dobrim raspoloženjem i pozitivnom energijom, Suzana Nestorović pokidala je okove svih predrasuda da u Nici nije moguće organizovati žurku za dijasporu. Suzana je rođena Kragujevčanka koja od djetinstva živi u Francuskoj. Kao i mnogi mladi ljudi iz tadašnje Jugoslavije, zbog ratnih razaranja ostaje bez domovine, koju je sa porodicom, težeći sigurnom životu u inostranstvu napustila vrlo rano. Ne toliko rano, već dovoljno kasno, da se u njene misli i dušu kao u pletenicu upletu sjećanja na dobru muziku, slave, i veselja. Život u Francuskoj ovoj vrijednoj i mudroj djevojci nije bio dosadan, radila je mnogo ali neka monotonija je vladala duboko u njenoj duši. Dugo je razmišljala na koji način da da utali svoju nostalgiju za porijeklom i domovinom, pogotovo u jednoj državi i gradu gdje svega i svakoga ima, samo njenih zemljaka najmanje, što nije nimalo jednostavno.
No, Suzana je jedna mudra dama, pa se služila nekim starim teorijama koje govore da je muzika lijek za dušu i da muzika ljude spaja, pa je tako svoju zamisao brzo pretočila u realizaciju ideje da napravi jedno yugobalkansko muzičko veče. Pretresla je sve društvene mreže apelom na ljude koji žive u Nici da joj se jave radi druženja na toj spektakularnoj večeri uz domaću muziku.
Nije dogo trajalo, a Suzani su počeli da se javljaju zemljaci i iz Pariza i drugih gradova koji nisu baš blizu Nice. Sada to nije više bio san koji sanja, već koji doživljava uz dokaz da kad neko nešto voli i čvrsto vjeruje u sebe on sigurno može i da dostigne zamišljeni cilj. Sa malo truda uz podršku supruga i porodice, Suzana uspješno postiže realizaciju svoga sna. Pročulo se kao grom kroz nebeske svodove, da se u Nici igra i pjeva onako po naški.
Baš u Nici, svjetskoj metropoli, gdje godišnje svrate milioni turista iz cijelog svijeta. Da, baš tu u prestižnim lokalima u blizini nacionalnog pozorišta, odjekivala je i domaća muzika uz koju su plesali svi mogući i domaći i stranci. Poslije prve fešte, uslijedilo ih je još nekoliko, a onda je Suzana napravila pauzu od organizacije, kako bi slegla utiske na do sad učinjeno. Srce i duša bijahu puni, razum je govirio: da, to je to. Osjećala se lijepo, počastvovano na odzivu svojih zemljaka, ponosna na sebe da je uspjela. Nije to samo jedna žurka, to je mnogo više, jer Suzi je to radila iz ljubavi, ne iz čistih finansijskih interesa. Ali, narod k'o narod, nije živ ako nešto ne pokuša da iskopira i uništi sjaj nečijeg djela. Sreća, pa su to bili samo neuspjeli pokušaji, koji su Suzani dali bolji uvid na učinjeno i dali pečat kvalitetu njenog rada, pa s toga kako sama reče:
-Ja idalje volim cijeli svijet – pozivajući sve nacije i generacije na proslavu Nove godine, koju organizuje na Azuru, gdje talasi mira zapljuskuju pješčanu obalu u ritmu muzike sa Balkana u najluđoj noći.
Suzi Event, nagovještava nove planove za predstojeću godinu. O tome uskoro.
Izvor: OrangeStar
